4. Koraci u noći

Status: Nedostupna

Noć je tiha i hladna,a ulice puste i slabo osvijetljene. Jedini zvuk koji je remetio tu savršenu tišinu su bili nečiji koraci po onom još toplom asfaltu. Čula ih je iza sebe. Uporni su bili. Bilo je teško ne primijetiti. Nije se bojala, ni mraka, a ni tih koraka. Kroz misli su joj prolazila razmišljanja o toj večeri, koja je bila upropaštena. No, nije ništa osjećala ni tugu , ni bijes, ni razočarenje, a bilo je razloga za sve to. Bilo joj je svejedno. Lišenost svih osjećaja ne donosi joj zadovoljstvo, već je to posljedica otupljenosti na sve. Tišina. Hladna noć. Topli gradski asfalt. Ugasila se i ona jedina ulična lampa koja je bila upaljena. Koraci se i dalje čuju. Čine se sve bližim i bližim. Samo joj prođe kroz misli, a što da je to nekakvi ubojica, no, kakva je razlika između života i smrti, nikakva. Pogleda odjednom gore, a ono nebo prepuno zvijezda. Pomislila je: o kako su malene, a onda se sjetila svoga djeda koji joj je govorio da je svaka ta zvijezda velika kao naše sunce. To i nije bila pretjerano dobra pomisao jer je nedavno preminuo. Ona nastavlja svoj put i skreće u drugu ulicu na stazu, a koraci skreću na cestu. Odjednom vidi tko je to bio, ali ne razaznaje lice. Pomišlja, e uloga se izmijenila, sad je ona lovac, a osoba ispred je lovina. Malo kasnije osoba staje, jasno se vidi tko je pa to je susjed. Samo je jedna osoba nosila to ime. Odjednom ju je uhvatio lagani osmijeh. Smiješak je bio tu ne jer je odjednom postala sretna što ga vidi već zato što je situacija tragikomična. Nekad su bili dobri prijatelji, čuli su se svaki dan, a sad se čini se ni ne pozdravljaju, nego samo zaobilaze. Stao je da uniđe u kuću, bez riječi. No tišina se sad prekine njenim: BOK. On joj nešto tiho odgovori ili čak ništa. Smijala se dalje putom jer to joj je bila kap koja je prelila čašu…za koju nije bila siguran ni da je puna. Došla je kući i obrisala njegov broj. E sad je dosta.

21.07.2007., 01:03 || Komentari (37) || Isprintaj || on/off || ^

<< Arhiva >>