nedjelja, 11.03.2007.

Život za zapisivanje


Ne sjećam se da sam prestala vjerovati da je moguće zapisati život. Nisam prestala. Šutnja je u mom slučaju uvijek samo prividno stanje. Doslovce. Jer ne postoji ni jedan jedini trenutak u kojem se riječi u meni ne događaju.

Ponekad imam osjećaj kako po cijele dane ne radim ništa drugo nego samo ispisujem. Opisujem misli, geste, ljude, impresije, dijaloge, prizore izvana i prizore iz nutrine – a malo toga zapišem. Spremam sve to što se u meni ispisalo u neki misaoni deponij iz kojeg ću crpiti kad napokon počnem, onako ozbiljno i zapravo, zapisivati život. Što i činim.

Divan je osjećaj da možeš izmisliti život. Život za zapisivanje ili život za življenje, svejedno je. Da ga možeš oblikovati na svoj jedinstven način i uvrstiti se u njega, bez obzira hoćeš li taj život živjeti ili ćeš ga nekome dati na čitanje. U tom osjećaju počiva moć u kojoj nema ničega zastrašujućeg, osim činjenice da imaš toliku moć.

Besramno je koliko uživam u riječima. Katkad samo osluškujem u sebi male, tihe senzacije neizgovorenih i nenapisanih rečenica. Kad god im opipam bilo, one su tu. One su tu čak i kad se čini da ja nisam.


| 00:08 | Ostavi svoj trag (25) | Ne printaj, misli na šume | #

<< Arhiva >>