...

Da, ima tako dana ili mjeseci kad mi se baš ništa ne piše. Za dokaz mogu priložit ispis od tele2. Tele1 je ostalo bez tinte. Tamo crno na bijelo (nekad i ljubičasto na bijelo kad je mali od Milke doma) stoji da sam prošli mjesec napisala 4 sms-a. Upozorili su me sredinom mjeseca da sam taj mjesec smsala za razliku od prethodnog i da kako me nije sram i nek samo probam to ponoviti. U porukama je stajalo točno ovako, uspjela sam zapamtiti iako se toga odavno nisam igrala, dakle: "ae" "ne" "?" i " ". U ovom zadnjem slučaju me netko pitao što ja mislim o nečemu. Kad se ulogiravam na mail uz lozinku traži me i da pokažem šapu jer toliko je vremena prošlo. Kad me pusti, zarežim u znak zahvalnosti. Unutra me dočeka 1586 nepročitanih mailova. Sve spam do spama iako moj penis uopće ne mari za svoje centimetre. Kako mi se neda tražiti žito u kukolju pospremim sve uredno u smeće. Ne volim nepročitanost. Zaključila sam da sam virtualno otuđena. Kako je općepoznato da je virtualna otuđenost predvorje virtualne smrti odmah sam išla popit dva antibiotika i tri vitamina s produženim otpuštanjem jer još nije smućkano cjepivo protiv virtualnog uginuća.

Čini se da ne djeluje.

Ljudovišta, mislim da me ubuduće baš i neće ovdje biti, štoviše mislim da će me poprilično nebiti. Eto, biti ili ne biti je sad riješeno, još samo da dokučim što je bilo prije kokoš ili dva jaja i ko je kome iz rebra izniko. Neće me biti zato što mi se ništa posebno nije dogodilo osim što se dogodilo ono zbog čega me neće tu biti. No to mi se događa svaki dan pa sam se već navikla. Ionako je sumnjivo jeli me uopće i dosad bilo. Ili je to bilo nešto drugo.
Međutizin, usprkos tome što me nema, uvijek ili nikad mi se možete javiti na mail. Zanemarite to što ću ako to učinite mislit da vam je zbilja dosadno u životu kad ste se mene sjetili. Vjerojatno ću se upitati i "ko je sad ova/j i zašto mi piše?" ali i to izignorirajte jer se ja uvijek nešto pitam pa to zapravo ne znači ništa. Vrlo je velika vjerojatnost da ja vama nikad neću poslati mail jer je meni kao strastvenom mrzitelju kirurških rezova i rušenja svih mostova dovoljno znati da mogu, ako hoću. No to nikako nije dovoljno dobar razlog da prestanete strahovati od dobivanja mog mail. Zato, bojte se uvijek i svugdje jer ja nikad ne spavam. Naročito otkad nađoh e-knjižnu oazu.

I...bud'te dobri i radite sve ono što ja ne bi kako bi jednom kad vas sretnem mogla čuti što sam sve propustila u životu.
Oni koji su se svih ovih godina načitali mojih pizdarija shvatit će zašto sam sve ovo pisala hihoćući se.

:Đ