29
nedjelja
siječanj
2012
petica iz neznanja
Nekidan došao sinko iz vrtića i kaže:" Mama danas smo u vrtiću slušali jednu pjesmu koju su svi znali osim mene i Marinota (od Marino)." Tu se ja duboko zabrinem te pomislim gdje li sam to kao roditelj/odgajatelj/širitelj horizonta zakazala. Upitam plaho da koja je to bila pjesma, a sinko reče: " Ma, ona...Bižuterija (J. Rozga)". Uto se uplete i otac mu sa: "Bravo sine! Ja sam ponosan!". A bome i meni lakne. Sinko već naučen da je pohvalno znanje pomalo zbunjeno reče: "Ali tata ja nisam znao!".
S obzirom da je za neke stvari ipak prerano prebacismo temu preko ramena.
Često se natječemo tko koga više voli. Obično je nadmetanje putem brojeva pa mu ja tako prije par dana, želeći ga malo zezati, rekoh da ga volim preko svega što postoji. Razmišljajući kako da pobjedi ovo postavi mi pitanje:
"Mama, jelda je manje onog što ne postoji?".
Često ga koristim u antistresne svrhe i vrlo je učinkovit.
Jednim zagrljajem rastjera mi sva čudovišta.
Ne iznajmljuje se!
05
četvrtak
siječanj
2012
....
Sneg je opet Snežana! - sneveseljeno će sedmorica patuljaka pocajkujući od hladnoće. Prisjetivši se da patuljci pojma nemaju, a bogomi ni glazbenog ulkusa Snjeguljica se ne htjede uvuć u razgovor o vremenskim ne/da ćama nego nastavi mrzovoljno šuteći nestrpljivo iščekivati otrovnu jabuku. Trebala je već prije sat vremena leći ispred kuće i pravit se mrtva ali ta baba s jabukama nikako da dođe. Dočim je ona s kolačima već prošla. Što ako je i princ već prošao? - govorio je Strah u Snjeguljici zlurado se cereći. Popustivši pritisku Snjeguljica odluči promijeniti tijek bajke pa se bezjabučna baci na tlo pred kućom praveći se mrtva.
I tako je ona čekala i čekala i čekala...dok su braća Grimm pila i kartala u seoskoj birtiji. A da je došao bar jedan. I završio priču. Ne bi mu čak ni u novčanik gledala.
Ima izać! - vikne ona i jedva čekajući izađe iz 2011-ice.
