petica iz neznanja

Nekidan došao sinko iz vrtića i kaže:" Mama danas smo u vrtiću slušali jednu pjesmu koju su svi znali osim mene i Marinota (od Marino)." Tu se ja duboko zabrinem te pomislim gdje li sam to kao roditelj/odgajatelj/širitelj horizonta zakazala. Upitam plaho da koja je to bila pjesma, a sinko reče: " Ma, ona...Bižuterija (J. Rozga)". Uto se uplete i otac mu sa: "Bravo sine! Ja sam ponosan!". A bome i meni lakne. Sinko već naučen da je pohvalno znanje pomalo zbunjeno reče: "Ali tata ja nisam znao!".
S obzirom da je za neke stvari ipak prerano prebacismo temu preko ramena.

Često se natječemo tko koga više voli. Obično je nadmetanje putem brojeva pa mu ja tako prije par dana, želeći ga malo zezati, rekoh da ga volim preko svega što postoji. Razmišljajući kako da pobjedi ovo postavi mi pitanje:
"Mama, jelda je manje onog što ne postoji?".

Često ga koristim u antistresne svrhe i vrlo je učinkovit.
Jednim zagrljajem rastjera mi sva čudovišta.
Ne iznajmljuje se!