nema na čemu :)

nije vanjski...unutrašnji je....zidni..:P



Dakle, netom korišteni papir nehajno se odlaže na bocu kako bi nakon upotrebe opet poprimio oblik sklon namotavanju. Kako bi se papir emocionalno distancirao te odlučio (teškom mukom) razdvojiti od raznih sadržaja koje je prikupio po svom golgotnom putu potrebno mu je neko vrijeme. To vrijeme je poznato kao vrijeme sušenja. Kad je papir dostigao potrebnu zrelost i odbacio materijal, koji neki pervertiti koriste u anaLizatorske svrhe, potrebno je pred njega staviti novi izazov da bi se osjećao kao čovjek. Naime, u neposrednu blizinu papira postavi se rola kao ješka. I što se događa? Jednom kad se papir emocionalno distancirao te dosegao zrelost na boci, bjesomučno se baca na novi objekt namotativne naravi. Papiri se bacaju na rolu ne čekajući reda (jer jednom im je netko rekao "tko prvi roli, rola njegova"), e ne bi li se opet okomotali. Pritom sudaranju papiri se spajaju u jednu cjelinu, a da toga ni svjesni nisu. Jednom kad je proces zacjeljivanja završen sada već potpuno namotana rola vješa se na za to posebno izmišljenu te high tech napravu. Da bi papir opet ušao u ciklus dovoljan je jedan poprilično prost oblik života koji je ne tako davno sišao s grane, ima malo poduže ruke i relativno uredan probavni život. Tako lako udovoljivi zahtjevi osiguravaju papiru vječno ciklusirajući život.