ponedjeljak, 15.04.2013.
Strpljivost za vječnost
Do najbitnijih spoznaja u životu se često dolazi sporim i bolnim putem. Svakim novim udarcem upoznavala sam sebe i njega, a kad je postalo najtiše i kad se činilo da je dotaknuto dno, novi put se otvorio. Što se može reći o meni, što se može reći o njemu...
On nije želio dvije stvari od mene ni od ikoje druge, dvije stvari koje su meni bila opsesija. Nije želio biti toliko voljen, toliko strastveno i opsesivno. Ego mu se krio u drugim sferama, u dokazivanju na poslu, karijeri, važnim društvenim mrežama, u vlastitom usavršavanju. Nije znao što bi s tolikom pažnjom, s tolikim očekivanjima koje niti je htio niti je znao ispuniti. Želio je jednu strpljivu, mirnu, odanu ljubav, temeljenu na povjerenju i poštovanju. Još manje je želio voljeti kako sam ja željela i tražila da me voli. Dugo mi je trebalo da shvatim da bi početak takve ljubav bio kraj za njega, za ono što on zbilja jest, za njegovu srž.
Meni se ego potpuno preselio u odnos s njim, i misao o njemu bila je prva i zadnja u danu. Njegova hladnoća i suzdržanost stvarale su patnju bez kraja. Tuga, ljutnja i nevjerica su se izmjenjivale. Zar mu toliko treba da me zavoli, da shvati vrijednost ovoga sto imamo i da smo stvoreni jedno za drugo? Što bih se više trudila, ponižavala, gubila razum, bio je sve dalji. Ako bih pobjegla i zalupila vrata, kucao bi nakon nekog vremena, čak i nakon najtežih trenutaka došao bi po mene i tražio da opet pokušamo.
Sad znam da sam bila sebična, i dok sam ga molila za ljubav, osjećajući da bez nje ništa na svijetu ne vrijedi. Manje je bilo bitno što sam ga voljela, a više što sam ga tražila da me voli. Zahtjevala sam da me voli. Dok sam si umišljala da sam srodna duša Goetheu i Jesenjinu, zbog svoje nesigurnosti gušila sam čovjeka koji je bio izgubljen između onoga što jest i što sam ja željela da bude.
Ne znam kako sam postala strpljiva i da osjećam kako bih mogla čekati njegovu ljubav čitavu vječnost. Kažu da se ne smije odustati od osobe na koju misliš svaki dan. Javio se nakon brojnih mjeseci potpune razdvojenosti, nakon najvećeg razočaranju u nas dotad. Viđali i čuli smo se rijetko kao i uvijek, on je i dalje pokazivao minimalan interes za sve u vezi mene. Ja bih ga uvijek dočekala kao najdražeg gosta. No, nešto se promijenilo s oboje nas. On je postao opušteniji i otvoreniji, čak i topliji, a ja sam postala sve više ja, osoba s puno interesa, poznastava i duha. Um mi se napokon oslobodio opesivnih misli.
Ljubavi se ne smiju uspoređivati jer svaka je jedinstvena priča za sebe. Imam još jednu ljubav, ljubav bez patnje i boli, potpuno prilagođenu mojim željama i potrebama, snažnu, strastvenu i prijateljsku. Ne želim uspoređivati, ali tim putem nastavljam. Biram ljubav za koju dišem i koja diše za mene punim plućima.
Za prvu ljubav ostajem strpljiva, pa kad i ako sudbina odluči da nam se putevi opet sretnu... Onda će i on morati zapeti jer vise ne idem za njim. Znat će me naći kad me bude trebao, ali ni mu ne mogu više obećati da ću ga uvijek čekati. A bila sam uvijek spremna za svaki njegov poziv i mig, kao pas bez gazde koji se nada novom sretnom životu, a on je čarobnjak koji san može pretvoriti u stvarnost.
Nema smisla pitati se kako sam mogla zavoljeti takvog čovjeka, takvu suštu suprotnost meni. Ja iskreno vjerujem da je ljubav najmanje stvar osobnog izbora. S tim sam odavno pomirena, da ja takva kakva jesam volim njega takvog kakav je
Oznake: ljubav, strpljivost, vječnost, različitost, strast, hladnoća
- 11:27 -
