Ne znam puno kartaških igara, ali ova mi je zanimljiva jer sam uočila određeni obrazac. Naime, kad bi u nekoj boji koja nije herc (tref – mudrost, zrelost, pik – tama mrak, pikzibner u punom smislu te riječi, karo – novac, materijalno bogatstvo) igrao neku igru, s licitacijom ili bez nje, šanse za prolaz uvijek su bile veće nego kad bi adut bio herc. Nisam to primijetila samo kod sebe, no budući da nisam tip koji će prvo proučavati statistiku u igri koja se padovima bilo kojeg od troje igrača može nastavljati do beskonačnosti (priča se da su osuđeni na giljotinu tamo daleko, iako blizu, u Francuskoj kao zadnju želju znali izraziti želju da partiju preferansa odigraju do kraja) i gotovo kockarski čekati da dođe onih legendarnih nečijih pet minuta, zaključit ću ovako paušalno, možda čak i anegdotalno i pseudoliričnoznanstvenoprozno: ne zovi herca ako nemaš sigurnih šest štihova. Eto, otprilike kao na gornjoj slički. Playing cards with Judas Oznake: Osobno, Kultura, fitness |