utorak, 11.03.2014.
Sanaderov sindrom iliti korijeni (hrvatske) dodvorbe…
|
Hrvatska Wikipedija: „Sindrom (u medicini) je naziv za skupinu simptoma (i/ili medicinskih znakova) koji se redovno pojavljuju zajedno. Kod sindroma, osnovni uzrok ili uzroci nastanka su djelomično ili potpuno nepoznati. Razvojem medicine dolazi do otkrića uzroka mnogih sindroma, ali neki, iako je uzrok poznat, zadrže u svome nazivu riječ sindrom. U tim slučajevima, uglavnom se radi o sindromima čiji je naziv dugi niz godina prisutan, pa je postao uvriježen među korisnicima ili o sindromima kod kojih postoji više uzroka nastanka bolesti. Mnogi sindromi nose nazive osoba koje su ih prve opisale, te se njihovi nazivi zadržavaju njima u čast.“ „Sud nije povjerovao da se radilo o stvarima za koje on nije znao. To je apsurdno!“ (VL, 11.3.2013.) Primjer iz prakse: Osnovna škola, roditelji čekaju na informacije, sjedeći, stojeći ili čučeći na hodniku ispred prostora, u neposrednoj blizini učionica. Razrednik kasni, ništa neuobičajeno i nerazumljivo. Takva je, uz ostalo, i priroda predmeta razrednikovoga. U međuvremenu počinje sat i drugi predmetni profesor dolazi i s učenicima ulazi u razred u kojem se održava predmetna nastava. S obzirom na to da je kašnjenje već blizu akademske četvrti, nezaposleni otac se, zajedno s ostatkom roditelja, zapita nije li možda razrednik na bolovanju, pa da upita profesora koji je ušao u razred predmetne nastave. Pokuca, kratko upita, dobije malo pre-podulji, ljubazni odgovor i odmah, hoćete da pošaljem nekoga da pogleda? Ne, ne treba. Netko od nas će, samo pitamo da…. - Ma, nema problema, evo neka netko od učenika provjeri za roditelje, tipa nešto učini za njih. (????). Ja govorim, uz strku koja odjednom nastane, malo pretiho, ne, neka ostane na satu, da ćemo mi sami provjeriti. Uto jedan roditelj, ujedno i nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture u nekoj drugoj školi, neka, neka, neka se prošeću! (?????). U čemu je sindrom: Nitko ne vjeruje apsurdu pozivanja učenika da makar i na kratko izostane s nastave da bi „pomogao“ (??) roditeljima koji, jest da ima i nezaposlenih, ali ipak još uvijek mogu hodati i sami provjeriti na drugome mjestu, od kojih bi nekima takva šetnjica doista dobro došla, iako, vjerujem, ne baš i onom roditelju koji je istovremeno nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture i možda baš zato insistirao na tome da ipak netko od učenika izostane ne bi li protegnuo svoje noge niti otprilike 7 minuta nakon početka sata. I onda … nitko, pa ni sud ne vjeruje, te se zaključuje kako je to sve APSURDNO. |
