utorak, 10.07.2012.
Osobna eugenijska deklaracija
|
… da. Protiv sam. I za za referendum. Ne zbog vjere, zavisti ili sličnih niskih i negativnih emocija, već iz razloga što sam, i kroz vlastito iskustvo, i kroz ono čemu nas uči povijest, uvjerena da čovjek nije dosegnuo duhovnu razinu kojom bi mogao ići uz bok ovako revolucionarnom zadiranju u ono što se naziva Božji naum, Majka Priroda, karmički ciklus i još kojekako. Nije dovoljno izmijeniti materijal da bi se postigli bolji rezultati. Potrebno je izmijeniti duh, a to je ono što stalno izmiče. Ima li masu taj duh? Neki tvrde da ima. Ne znam. Znam samo da su mi sina zbog blažeg oblika ADD-a na temelju pisanog dokumenta, tj. na neviđeno htjeli ne upisati u redovan program, već predlagali i školu specijaliziranu za djecu ove vrste poremećaja (a i o tome bi se dalo raspravljati tko je tu poremećen), da je jedan otac, iako poznat po burnoj naravi, pokrenuo potpisivanje peticije da se mog sina ispiše iz vrtića jer je dotični pak njegovog sina lupio u jaja, da me na povratku s puta u sandučiću dočekala obavijest (vjerojatno presuda) Općinskog građanskog suda protiv mog bivšeg i već godinu i pol pokojnog muža s debelim dosjeom financijskih malverzacija zbog trošenja para svugdje osim tamo gdje je trebalo, da već mjesec dana od neke udruge za skrb starih i nemoćnih, koju sponzorira Ured predsjednika, ne mogu dobiti odgovor na mail, a nekmoli na telefonski poziv, unatoč plaćenoj članarini, da imam saznanja o osobi teško bolesnoj od raka koja troši silne pare na operacije i u nekim joj (inozemnim) klinikama uvijek ostave „malo“ da ima i za drugi put (para, naravno!), da majka polubrata mog sina godinama odbija druženje među polubraćom jer da što će „moj“ sin „njenom“ (!?), da doma imam čistokrvnu mačku koju, jel'te, zbog bijele boje koja je nepopularna među ljubiteljima dotične rase, nitko nije htio kupiti, pa ju bivša vlasnica sterilizirala iako je doslovce gorgeous (!) (naravno da sam ja tu ispala pokondirena tikva jer sam kraj svih prirodno začetih i rođenih mačića odlučila udomiti baš plavu krv!!!). Razmislimo samo o klinici u, a gdje drugdje nego SAD-u, u kojoj već nekoliko godina možete birati boju očiju i kose svog potomstva. Pa ako zabrljaju, tužite ih i tražite odštetu jer su VAS zaribali. A onda VI, po već uvriježenom scenariju, idete lupat sistemom eskalacije na „niže“ instance (čitaj: slabije od sebe) uvjereni da ste boga primili za bradu, ako ne i smaknuli s trona. Suosjećam sa svima koji bi doista bili bolji roditelji, a ne mogu to biti prirodnim putem. Doista da. Ali takvih je malo. Doista malo. U manjini su, kao što i svijetom oduvijek prevladava manjak ljubavi. Dakle, ne, ne – i ne! Potpisat ću tu deklaraciju, pa makar tko ju objavio i makar morala izdati dio sebe potpisujući time i nešto s čime se načelno ne slažem. Ne želim konfekcijsku proizvodnju iskompleksiranih i nevoljenih ljudskih bića samo zato što su se tata i mama htjeli malo poigrati i zadovoljiti svoje "prirodne" potrebe. Priroda to već uspješno radi tisućljećima. Želim da na životu ostanu djeca koja, podučena svojim traumama, mogu i žele svjedočiti o nepravdama, o zlu, o zamjeni duhovnih za materijalne vrijednosti, da nas sve stare konje i koze (ne nužno po godinama!!!) nauče pameti u mjeri u kojoj je to najviše moguće, da nas otvore za ono što je vrijedno - a to je zdjela toplih žganaca s domaćim kiselim vrhnjem u krugu svih koji su nam dragi da ih možemo nazvati svojom obitelji, bilo po krvi, bilo zbog otvorenosti duha koja iz njih izbija, bilo da šepaju, imaju ADD, autizam, pokvarene zube, dlake u ušima (al' nek se ipak malo properu prije ;-), tatu ili mamu u zatvoru, crve u guzici, ljubav ili seksualnu sklonost prema istom spolu, ili stalno suze u očima… I na kraju, jedan citat iz teksta objavljenog na internetu autora Darka Polšeka iz djela „Sudbina odabranih: Eugeničko nasljeđe u vrijeme genske tehnologije“: „Znanost može pogriješiti jer ona nije bezinteresna, iznad privatnih interesa.“ Iako svoju deklaraciju završavam u tom tonu, samo djelo valja pročitati u cijelosti i ne izvoditi zaključke ni o meni, niti o eguenici, niti o samom autoru isključivo na temelju citata. Mišljenje koje sam izrazila isključivo je moje mišljenje i upereno je isključivo protiv masovne i nevjerojatno zarazne (je li i genetski nasljedne?) ljudske duhovne uskosti, kojoj nema lijeka, barem ne koliko je meni poznato, a ako i postoji, u najmanju je ruku vrlo nisko na popisu poželjnih i potrebnih lijekova i genetskih zahvata. P.S. Za ilustraciju: „Joj, gle, kakvu lepu kuću ima sused? To bi i ja. A gle kak' mu je kćerkica lepa? Baš takvu bi i ja!“. Ma gdje ga nađem! http://www.youtube.com/watch?v=qrSv8baktTU&feature=related |
