petak, 09.10.2009.
... See you on the dark side of the Moon...
|
... ILITI... zašto se osjećam kao pražena (ono, pračovjek) ... Zaista sam strahoštovateljica prirode. Nekako mi se čini da je dost' jača. U nju ubrajam i nebeska tijela. I kako to već biva kad planeti i zvijezde djeluju, umjesto da odem na put, nađoh se tu gdje sam i bila. Pa tako odoh konačno na šišanje (makar mi je bilo žao rezati kosu, tak' je bila lepa). I ondak s frizerkom komentiram NASA-in pothvat u vidu ispaljivanja rakete na južni pol Mjeseca. Jer da se traži voda. Pa se sjetih isječka stand-up performansa R. Williamsa u kojem se osvrnuo i na NASA-ine stručnjake. Napušene. Pa mi je palo na pamet da se možda traži – topla voda. A kao slučajno, Obama dobi Nobelovu za mir. Jer da se svojski trudio da se ukine utrka u nuklearnom naoružanju ili nešto slično. Pa mi sine da je Mjesec možda naše novo odlagalište nuklearnog otpada i da za to upravo možda zaslužan Obama, zajedno s našim Hrvatom kao njegovim savjetnikom za znanstvena pitanja. Čovjek gostovao jednu „Nedjelju u 2“. I poprilično nalikuje NASA-incima na koje se R. W. osvrnuo. Svašta neprirodno je izblebetao, zaista kao da je napušen bio, odaslavši među ostalim i poruku našim hrvatskim muškarcima da slušaju žene jer da one imaju bliskiji doticaj s prirodom i veću širinu sagledavanja. Pitam se ja sada kakva je to žena koja je uplela svoje intuitivne i širokoperspektivne zamisli u gađanje južnog pola na Mjesecu. Tko zapravo zna što su ti muškarci imali na umu i još uvijek imaju? Pa umjesto zaigranog „Ajmo ispucat sve na Mjesec“, uleti ona sa suptilnim ženskim feelingom zamotanim u baršunaste zvukove šaptačice i spriječi pomicanje Mjesečeve putanje – „Joj, mogli biste potražiti vodu. Znaš dragi da je moja najdraža uspomena svježa voda sa zdenca...“. I tako nas spasi. Ovaj put. Tako ćemo odsada bacati rakete na Mjesec, a usput i nešto proučavati, tek širine spoznaje radi. Za početak – tražit ćemo vodu. Da vidimo kako se to vječni led na gotovo najhladnijem mjestu u Sučevu sustavu u djeliću sekunde može pretvoriti u vodu. Onda pomislih, možda je vrag ipak odnio šalu, pa više nemamo vode na Zemlji. Pa s tim u svezi topljenje leda na Mjesecu nuklearnim projektilima i nije tako beznačajno. A kao voda treba za put u daleki svemir. Ali, rezultati se očekuju tek za tri tjedna... I onda se srdačno pozdravimo moja frizerka i ja, jer, tko zna, možda je danas smak svita. Jer, nešto se upravo smrklo oko toga vremena kad su lansirali raketu. A ni kavu nismo uspjele popiti skupa. U svakom slučaju, rekla mi je da ću izdržati barem šest mjeseci. Tko će dulje izdržati? Mjesec ili ja? Mora da se praljudi okreću u svojim grobovima... Da, ovo je iz jedne vic-priče: USA, NASA i PODASA.... Prijevod na hrvatski: U SE, NA SE i PODA SE... (Jel' da ovo stavim pod "Ženski kutak" ili "Putopise"? Sport možda? Ufff...) |
