ponedjeljak, 02.03.2009.
Recesijsko prosvjetljenje iliti...
|
omnia mea mecum porto. Zašto? Pa, dobro, može i „vuk dlaku mijenja, sam u nju pada“. Konačno mi se danas posložile moje mentalne sličice. Ono, ad hop  . Shvatila sam čemu recesija. Onak, sociološki gledano. Sjećam se tamo, s početka ovog tisućljeća, kako sam se zapanjila čuvši cijenu transfera nekog nogometaša. Pa sam si pomislila, pa dokle to tako. Samo daj višu plaću, veće benefite, više, više.... I danas mi je sinulo. Tko bi ikada uopće mogao svrgnuti svu silu skupo, ali zaista skupo i opulentno plaćenih menadžera, koji ništa ne rade, ali su ipak potencijalno opasni jer – nema na svijetu posla koji je kristalno čist i jasan, ako ne proglasi globalnu recesiju. Ne govorim sad u sudbinskom smislu. Svi su oni i bit će itekako dobro zbrinuti – za razliku od kolateralnih žrtava koje se uvijek mjere u milijunima, a danas bi mogle i u milijardama. O onim milijardama koji stradavaju sa recesijom ili bez nje, možda sada i ne... Daklem, postoje ljudi koji su dovoljno spretni, mentalno i verbalno vješti i uspinju se na ljestvici po raznim kriterijima (ali nisu nužno i neznalice). Reklo bi se, za upropastit' firmu je dovoljan jedan glup i jedan bahat. Penju se oni tako, penju, a kad i naslute da se nešto giba u podnožju, isuču svoja oružja – informacije – skrivene, tajne – o onim crnim rupicama koje su se gomilale. Nekada su možda i znali nešto mudro i dobro odraditi, ali su se opustili. Među njima ima i onih koji još su još uvijek nedovoljno asocijalni tipovi a da upravo u toj masi koju zovemo društvo ne bi ponovno našli neki izvor inspiracije ili izazova za sebe same a od općedruštvene koristi. Ima i onih koji su dobro i ništa ne rade jer znaju da u pred-recesijsko vrijeme nisu mogli ništa niti napraviti. Onih prvih – društveno, rekla bih, i evolucijski najopasnijih - opasno je ići skidati jednog po jednog. Zato treba proglasiti recesiju. I sniziti plaće – kome? Upravo takvima. Gle, Ernest, Hans, Osawa, Muhi, evo ti $$$$$$ ili €€€€€€€ ili YPYYPYYPYYPYYPYYPY (ah, ta slikovna pisma!) ili SARSARSARSARSARSAR (hi, hi!), ajd' se sad malo makni. Gle, nisi jedini, ali sve bu dobro! Viš' kak je Ernes, Hans, Osawa, Muhi isto tako. Ma, dečki (This is a man's world – hay!!!), bili ste nam super. Eh, da to je tak. To je tipično za liberalni kapitalizam, ono, sinusoida, gore-dole (to je ono izvanjsko – nisam!, neki namjesto toga vjeruju u boga ili nešto tzv. religliozno, nešto s čim se jedinka osjeća usko povezanom, ali nije dio nje – kad nije sila, a upravo to se događa u gospođi Recesiji, to je ona, tam daleka suseda). Ja se samo nadam da ćemo vješticu Recesiju uskoro palit na lomači. A možda i u nekim nacionalnim krugovima bude nekoj djevojčici i dano ime Recesija. Kao što s dosta vjere mogu zamisliti da negdje na ovim prostorima postoji i djevojka, sada već i zrela žena, imena Renesansa. Vid'lo na nekoj torti, pa se dopalo . |
