srijeda, 09.04.2008.
Što biste...
|
.. radili u životu kad bi vam zaista, ali zaista bile zadovoljene sve, apsolutno SVE materijalne potrebe (treba si ih zapravo i zamisliti, onako bez laganja i ostatka, tipa vrsta kuće, auta, bla, bla, bla, i to na rok do kraja života) a da bi ste ispunili pet vaših osnovnih potreba u životu: za hranom (puko preživljavanje), spolnim odnosima (povezano s prirodnim nagonom), odobrenjem okoline (socijalizacija), ljubavlju (bez teksta) i kreativnošću (što reć')? Bi li to bio vrt u kojem biste a) stvarali hranu za vlastito preživljavanje (barem u prenesenom smislu, tipa bosiljak) b) bili svjedokom razmnožavanja biljaka i uživali u plodovima c) ako, recimo, biljke rastu, očigledno je da odobravaju "tretman" i da se u tom pogledu "druže" i pružaju odgovor u vidu, gle, trebaju me d) osjetili ushit i duhovno blagostanje promatrajući rast, plodove bilja kojeg uzgajate (znanstveno je i dokazano da ono što se radi s ljubavlju (koja očigledno podrazumijeva i skrb) biva vraćano na neki način (lijepi listovi, cvjetovi, zdravi plodovi, itd.) e) moć da nešto uredite "po vlastitom nahođenju", a još ako i ispuni svrhu pod c) i d).... Što reć' o danima kad ono čime se zapravo istinski volite baviti biva pregaženo okolnostima u koje ste zapali, među ostalim, i svojom voljom i odlukama? Kad I ona mala doza kreativnosti koja je baš taj dan potrebna biva tako banalizirana i zgažena da, u kombinaciji s drugim nepoželjnim elementima, vam bude zlo i da zaboravite da ono čim se bavite, usprkos svemu ipak jest ono što volite? Štoviše, čak i smetnete to s uma, ono tipa, haaa? Kompromis u egzistenciji ... Eto, samo da kažem da bih se ja i dalje bavila ovim čim se bavim, i to BESPLATNO... a i pjevala bih usput, onako, kao učim tehnike i to, a zapravo me baš briga kome lomim bubnjiće... A došlo mi je da se danas projicirano u nekoj budućnosti zateknem negdje pričajući "... left a good job in the city...".... jednino što mi "river" baš i nije neki ambijent. Bar ne trenutačno. Ovo je post kakav si više ne želim. Ne volim dane u kojima sam slaba kao suha grančica i nesposobna da budem trska, a najradije bih bila Mr. Chance, just being there... a basil... danas bih tako rado bila Bosiljka, ili Smilja (eng. Immortelle - ?!). Premda znam da su takvi dani upravo tu zato da bih se "prisjetila"... Svejedno, kad dođu, ah, bah,... Good morning, Ms. Basil, how are you today? (genuine smile). Ms. Basil: Hi, HAL, not as evolutionary as you, I'm afraid (courteous smile). Japanci prognozirali da će do 2025. godine u Japanu roboti zamijeniti čovjeka na gotovo svim radnim mjestima. Eto, to je zapravo i pitanje upućeno Japancima. Barem onima koji još sada rade i trude se na neki način zaraditi za egzistenciju... |
