samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo

Aseksualnost je odsustvo želje ili potrebe za seksualnim odnosima i seksualnom intimnošću.

KOJI SU SIMPTOMI ASEKSUALNOSTI?
Nema određenog seta kriterija po kojim bi mogli nekoga kvalificirati kao aseksualca, ne postoji test koji bi dao takav odgovor.
Osoba sama za sebe procjenjuje i sama određuje osjeća li se aseksualno ili ne.

Aseksualnost se može dobro objasniti kroz tri faktora:

Privlačnost – Neki aseksualci osjećaju snažnu privlačnost prema drugim ljudima, ali ne osjećaju želju da postanu seksualno intimni s tim osobama. Oni koji osjećaju privlačnost mogu sebe opisivati i kao hetero, homo ili bi, uz to što se opisuju kao aseksualni. Drugi aseksualci osjećaju vrlo malo privlačnosti ili je ne osjećaju uopće. Iako se ovi zadnji ne “zaljubljuju” i dalje mnogi od njih žele imati bliske odnose u životu.

Seksualno uzbuđenje – Za neke aseksualce seksualno uzbuđenje je redovita pojava, premda nije povezana sa željom da pronađu seksualnog partnera. Nekima to uzbuđenje smeta a drugi povremeno masturbiraju ali ne osjećaju potrebu za seksualim partnerom. Neki aseksualci ne osjećaju ili minimalno osjećaju seksualno uzbuđenje. Ne smatraju ga medicinskim ili psihološkim problemom i ne traže pomoć kako bi to promijenili.

Odnosi – Neki ne vole previše druženje i samotnjački su tipovi. Mnogi su ipak socijalno aktivni, imaju bliske prijatelje. Neki se odluče za vezu, a neki se i vjenčaju.

Istraživanja na temu aseksualnosti su tek počela. Jedno od prvih je utvrdilo da je na tvrdnju: “Nikada nisam osjetila/osjetio seksualnu privlačnost prema nikome”, 1% ljudi odgovorilo potvrdno.

OTKUD ASEKSUALNOST?
Dvije su struje koje nastoje objasniti korijene aseksualnosti.

Jedna kaže da je aseksualnost najvjerojatnije posljedica traumatskih iskustava, kao što su na primjer seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, silovanje ili nešto slično (potisnuta homoseksualnost). Kao reakcija na traumu javio se baš takav obrambeni mehanizam koji čini čovjeka nezainteresiranim za seksualnost općenito, a koji ima smisao da ga sačuva od nekih novih mogućih loših iskustava u budućnosti.

S druge strane ima ljudi koji kažu da se cijeli život osjećaju aseksualno, da su obišli liječnike koji su rekli da nema organskih osnova za to (nedostatak nekih hormona), psihologe i psihijatre koji nisu pronašli traume kojima bi se mogla objasniti takva nezainteresiranost za seksualnost. Oni smatraju da je aseksualnost jedna od mogućih normalnih seksualnih orijentacija, te da bi je trebalo kao takvu uvrstiti uz hetero, homo i biseksualnost, a možda i preimenovati u neutroseksualnost. Gledajući iz tog aspekta moguće je da je aseksualnost ostala tako dugo neimenovana i o njoj se nije govorilo upravo zbog toga što u svijetu bombardiranom seksualnošću nitko nije dugo smogao hrabrosti reći: “Mene seks ne interesira”.