sex i grad

bilo bi odlično kad bi ja vidila slova,ipak je subota navečer a ja davno nisan bila vani,i baš san se zaželila malo......da mi se ić nedi izdivljat na neku mjuzu okinit,zapalit mušku populaciju,onako kako ja znam.....nije da ja ne izlazim,nego znate, željna san onih standardnih subotnjih izlazaka sa ekipom,dobrog provoda,opijanja,pizdarija.....to moje izlaženje(noćno) podrazumjeva laganu zajebanciju sa dragim ljudima na nama poznatim destinacijama,pa onda vožnja po gradu,tila ne tila uvik završin na već standardnim mistima(jebodromima),nisan ja inače takva,iskreno kad je lik br.2 onda je uvijek plodno :))))))))))))) šta se tiče lika br.3 nije to ništa posebno,čisto maltretiranje njegovog ega(tako mu i triba),ili dođen kući pijana ka i večeras pa mi je bolje prestat pisat jer bi mogla svašte reći.....

if one day you feel like crying.....
call me.
I don"t promise you that......
I will make you laugh
but I can cry with you.

if one day you want to run away
don"t be afraid to call me.
I don"t promise to ask you to stop,
but I can run with you.

if one day you don"t want to listen to anybody,
call me and .................
I promise to be very quiet.

but .............
ir one day you call and there is no answer ..............

comw fast to see me .......
perhaps I need you .......

proljetna kiša nije ko druge.
proljetna kiša rastapa tuge.

velike,svijetle,neshvatljive umu
radosti ima u njenome šumu.

kada rominja i šušti po lišću,
zaljubljenici kako se stišću.

smiju se oči,srca se mlade.
proljetna kiša zalijeva nade.

......lome me vali,nose me struje......eto baš tako.......ali još se ne dam!
i baš su me te struje dovele do "raskrižja",kad vidiš da možeš birat,kad trebaš nedi skrenit a svaki put ima ono NEŠTO.....e sad super bi bilo kad bi od svakog puta izvukla ono najbolje i sjedinila u jedno,ali znam da nažalost to tako ne ide,bilo bi malo presebično.sa jedne strane imam SVE ali nemam povjerenja,sa druge strane imam SVE ali nema istine,a sa treće strane isto imam SVE ali nema ljubavi,poštenja (kad sve to zbrojin ispada da neman ono najbitnije :(((((((((((


ne želin napraviti nikakvu grešku u koracima koja bi se kosila sa onim što sam ja.
....... svi mi ostavljaju varljiv zalog pjene u srcu ove napukle stene koju razbijaju.....


možda tražim previše,možda će sve to presušit.....i onda će Sam nakon svega ostat sama...........

nakon tri neprospavane noći zbog misli o bivšoj prijateljici skužila sam da nema smisla.......
dan je predivan(pache je prošetalo svoje šuze) počela san ga sa laganom terapijom,pa sa dragim ljudima bila na kavi,onda u frizera skratila kosu izgledan ko školarka,jebi ga narast će,onda do "kafića uzdravlje" da popunim dnevnu dozu.....pa došla susida,pa na ručak,sad friend po mene dolazi pa nas troje na kolače kod pupoljka(koja je uspila sama napravit kolač),kasnije je tekma...........posli sa pache i m. vani :))))))))))
lipo san ja sve nadrobila,lakše mi je kad se bavin običnim,divnim stvarima,ljudima koji nisu ni svjesni koliko mi znače,možda sve ovo zbog "prije" ima i ljepšu stranu jer san konačno širom otvorenih očiju primjetila da se zbog ostalih,ovih par divnih ljudi,prijatelja,isplati živit.....jer gdje god bili,moji prijatelji tvore moj svijet.
gdije nema slobode,ne može biti ni prijateljstva
prijateljstvo voli svjež zrak i ne može se zarobiti u uzak i čvrst zabran.
ono govori i djeluje slobodno,neće uzeti za zlo ako zla nije bilo,niti će olako oprostiti i zaboraviti
uvredu zbog blagih isprika.
prijatelji su istinski blizanci po duši,oni suosjećaju u svemu.

ne idi ispred mene,
mogao bi te sljediti,
ne idi iza mene,
mogao bi te ne voditi,
jednostavno idi pored mene i budi moj prijatelj.

nevjerovatno je kako jako boli kada prijatelj ode......
ni sama ne znam šta bi napisala.....jer san danas izgubila prijateljicu,nije joj se ništa dogodilo,živa je i zdrava,nego je mene toliko povridila,ranila ono nešto šta je za mene bilo sveto.PRIJATELJSTVO.
ža mi je šta nikad neće svatiti,ža mi je i nje jer je i ona izgubila mene.stvarno je zajebala.izigrala moje povjerenje,duboko.toliko da mi se povraća..........toliko da mi se srce steže...........i toliko da od suza ne mogu više ni pisati.

ljubav ne mora biti bezprijekorna......čak i nesavršena još je uvijek nešto najbolje što postoji....
jer je to jednostavno najčešća i najstalnija istina od svih istina,istina života.......svog reda i zakona.
upravo ono što sve drži na okupu,što svemu omogućuje da se kreće u vremenu i da bude ono što jest........tako čudesno ili tako obično......



....kreni stazom koje nema,to će biti tvoja staza,tko zna što ti sutra sprema,taj tvoj put bez putokaza.
ali znaš,to je tvoja staza što nekamo ipak vodi,i da na njoj nema mjesta za drugoga-samo brodi.
jednoga će dana stići na kraj samo tvojeg puta i znat ćeš tko si,što si i koliko stvarno vrijediš,da si netko samo zato što svoj put sljediš.

ja o tebi puno toga znam..........ali nema riječi da ti kažem koliko mi značiš i koliko te volem.

svjesna sam da nisam pisala dugo,ali nisan bila baš "svoja".....
....ruka mi drhti zbog tog otplitanja koje mi sljedi,zbog suđenja koje počinje,a sve sam ja na tom suđenju,i sudac i svjedok i tuženi.Još sam uvijek mlada da bi imala želja,a već stara da ih ostvarim. Zato ste me ostavili da govorim o sebi.Čija optužba?Protiv koga?Protiv mene ili drugih? ali ovo je pisanje neminovnost.kao življenje,ili kao umiranje.Biti će ono što će biti,a moja krivica je da sam ono što sam,ako je krivica.Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo,na zemlji nebi ostalo ni jedno živo biće.Smrt je izvjesnost,jedino za što znamo da će nas stići. Zemaljski život je varljiv,vječnost je bolja.
NE OSVAJAMO ZEMLJU,VEĆ GRUMEN ZA SVOJU STOPU,NI PLANINU,VEĆ SLIKU U SVOJEM OKU.NI MORE VEĆ NJEGOVU GIBLJIVU ČVRSTINU I ODSJAJ NJEGOVE POVRŠINE.

....ništa nije naše osim varke,zato se čvrsto držimo za nju.Možda je zemlja nenastanjiva,kao i mjesec,a mi sebe varamo da je ovo naš pravi dom,jer nemamo kud.možda nije lako živjeti na svijetu,ali ako mislimo da nam ovdije nije mjesto,biti će nam još gore.a željeti snagu i bezosjećajnost,znači svetiti se sebi zbog razočarenja.i onda to nije izlaz,nego dizanje ruku od svega što čovjek može da bude.smisao je gorak:čovjek mora da se odreče svega što bi mogao da zavoli,jer su gubitak i razočarenje neizbježni.moramo se odreći svakog vezivanja zbog mogućeg žaljenja.misao je surovo beznadna.Ne možemo uništiti sve što volimo,uvijek će ostati mogućnost da nam to unište drugi.Ali ipak tu jesmo i moramo nešto učiniti da budemo sretni i kad se čini sa je neki novi svijet nemoguć podhvat.........pa ipak ljubav čini i nemoguće mogućim......

Nema stvorenja bez ljubavi, ni ljubavi bez ljubomore, ni ljubomore bez varanja, ni varanja bez razloga.



volem...morala sam...pache...