svjesna sam da nisam pisala dugo,ali nisan bila baš "svoja".....
....ruka mi drhti zbog tog otplitanja koje mi sljedi,zbog suđenja koje počinje,a sve sam ja na tom suđenju,i sudac i svjedok i tuženi.Još sam uvijek mlada da bi imala želja,a već stara da ih ostvarim. Zato ste me ostavili da govorim o sebi.Čija optužba?Protiv koga?Protiv mene ili drugih? ali ovo je pisanje neminovnost.kao življenje,ili kao umiranje.Biti će ono što će biti,a moja krivica je da sam ono što sam,ako je krivica.Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo,na zemlji nebi ostalo ni jedno živo biće.Smrt je izvjesnost,jedino za što znamo da će nas stići. Zemaljski život je varljiv,vječnost je bolja.
NE OSVAJAMO ZEMLJU,VEĆ GRUMEN ZA SVOJU STOPU,NI PLANINU,VEĆ SLIKU U SVOJEM OKU.NI MORE VEĆ NJEGOVU GIBLJIVU ČVRSTINU I ODSJAJ NJEGOVE POVRŠINE.
....ništa nije naše osim varke,zato se čvrsto držimo za nju.Možda je zemlja nenastanjiva,kao i mjesec,a mi sebe varamo da je ovo naš pravi dom,jer nemamo kud.možda nije lako živjeti na svijetu,ali ako mislimo da nam ovdije nije mjesto,biti će nam još gore.a željeti snagu i bezosjećajnost,znači svetiti se sebi zbog razočarenja.i onda to nije izlaz,nego dizanje ruku od svega što čovjek može da bude.smisao je gorak:čovjek mora da se odreče svega što bi mogao da zavoli,jer su gubitak i razočarenje neizbježni.moramo se odreći svakog vezivanja zbog mogućeg žaljenja.misao je surovo beznadna.Ne možemo uništiti sve što volimo,uvijek će ostati mogućnost da nam to unište drugi.Ali ipak tu jesmo i moramo nešto učiniti da budemo sretni i kad se čini sa je neki novi svijet nemoguć podhvat.........pa ipak ljubav čini i nemoguće mogućim......
Post je objavljen 05.04.2005. u 12:46 sati.