Odrastanje vs. starenje
Odrastanje je obiteljsko zbivanje, neprekidna dvosmjerna komunikacija u kojoj roditelji uvijek ostaju roditelji, a djeca uvijek djeca, sa zajedničkom željom da od zbunjenih mladih i zabrinutih odraslih na kraju procesa nađemo samopouzdane zrele mlade ljude i, iako ponekad pomalo umorne, zadovoljne roditelje.
Poznato je da mnogi pate što godine prolaze, što dolazi starost, a zaboravljaju da su u mladosti sanjali da imaju više vremena na raspolaganju, da se više odmaraju, da spavaju duže i da se posvete nekom svom omiljenom hobiju - čitanju, šetnji, putovanjima, igranju šaha ... I baš te starije godine i odlazak u penziju mogu da se iskoriste za sve ono što se propustilo u ranijem periodu.
Starost ne znači mudrost i nije jamstvo za poštovanje, dok ni upropaštena i neslobodna mladost nije lišena autoriteta prijašnjih generacija.
"Fascinantno je kako drugi starci u nama mogu izazvati žaljenje, toplinu, pa i nježnost, a vrlo često
oni koji s nama žive izazivaju nervozu.....................Starost, prokleta starost. Totalno je čovjek
nemoćan.Imaš privilegiju da mirno živiš, prošli su dani jurnjave, ludog i brzog života,
imaš toliko sjećanja i toliko priča za ispričati. Zreo si, mudar, iskusan i to ti nitko ne može osporiti. Ali kada si već skupio sva
znanja i sve mudrosti, kada si spreman za svijet i sve njegove nedaće, nemaš snage... Kosti su stare, tijelo te ne sluša, i na kraju,
nije tvoje vrijeme. Ono je prošlo. Život se sada vrti oko nekih drugih, mlađih ljudi. Na starcima je da pričaju samo onda kada ih
se nešto pita. Na starcima je da mirno žive, čekajući svoj kraj, ne ometajući mladost u njihovim naumima. Na starcima je da
nijemo gledaju u radost, vedrinu, prpošnost života oko sebe i žale za svojim vremenima. Jer ona su prošla... " by.Unikat
"Kao i devedeset posto čovječanstva, i ja bih zapravo uvijek najradije bio ondje gdje nisam, ondje odakle sam upravo pobjegao."By T. Bernhard
28.09.2006. u 05:18 | K | 0 | P | # | ^
