PTICE NA NOKTIMA
& Iza svakog buđenja tražim još jedno i tako već godinama. Iza svakog poljupca još pokoji i tako već godinama. Iza svakog slatkog zalogaja još slađi i tako već godinama. Upravlja mnome vrijeme. Besćutna sam pod njegovim utjecajem - mala, ružna i prokleta duša, a kada zakasnim - pokajnica debelih svijeća na oltaru izgubljenih sretnih trenutaka. &
Nađoh jedan neobičan text....
Kad ti neko zaviri u oči, on može vidjeti i tvoju dušu. Tako su mi govorili kad sam bio sasvim mali dječak. I zapamtio sam.
- Čuvaj se, sine, urokljivih očiju, čuvaj se da ti ne ukradu dušu. Svašta ima na ovome svijetu...
Tad nisam o tome razmišljao, ali sad me sve češće spopada misao: kako onaj čija je duša može dušu svoju vidjeti?
Nema više starice koja mi je tako govorila. Nikad je neću moći upitati šta je mislila kad mi je tako govorila.
Nema više ni njene kćerke u čijem sam trbuhu dugo spavao, kako su mi govorili, prije nego što sam otvorio oči i vidio svijet.
Oči su prozori duše. To znači da ja svoju dušu nikako ne mogu vidjeti. Pokušao sam nekoliko puta u ogledalu. Ali, kad gledaš u ogledalo, duša zna da je ti hoćeš vidjeti i odmah se sakrije. Možda je stidljiva? A možda je to i nemoguće? To da se vidi vlastita duša.
Leifova sestra Erika ima najčudnije oči koje sam ikad vidio.
Možda je takva njezina duša?
Jednom mi se učinilo da to što me gleda iz njenih očiju nije samo njezina duša, nego i neka druga, koja se udružila s njom. Pomislio sam tada i prestrašio se (odmah sam vidio strah i u Erikinim očima!), pomislio sam da se to moja duša uvukla u Erikine oči i da me zajedno s njezinom dušom gleda.
Možda zato ne mogu prestati misliti na Eriku.
.........................................Dugo je trebalo dok se bol smirila. A onda sam, u noći, upalio svjetlo i vidio neke čudne bijele ptice na svojim noktima. Otvorio sam jednu praznu školsku teku i odlučio da ih precrtam. I uvijek ću ih odsad precrtavati.
Kad se već duša toliko muči da izviri napolje, neću je više gristi.
Nego ću sve što mi se događa zapisati u svoj dnevnik.
I. Horozovic
Završavam (ako je moguće završiti) uz stihove koji su obilježili moje odrastanje....tamo daleke 80 i neke.....
"Pogledaj dom svoj, anđele. I skini paučinu s očiju. Vidjet ćeš prizore potresne. Vidjet ćeš nesretne i bolesne. Vidjet ćeš čemer, smrt i jad. Pogledaj stado, anđele. Sve sami bogalji i prosjaci. Slijepi tumaraju u gomili. Svima su kičmu polomili. Od tebe očekuju spas. Pogledaj bagru, anđele, njihova duša je prokleta, svima su stavili amove, sebi sagradili hramove. Ruke im ogrezle u krv. Anđeleeeeee, anđeleeeeeee..."
13.09.2006. u 05:00 | K | 3 | P | # | ^
