SLOBODA SRCA
Jednog šumskog jelena progonio je divan miris mošusa. Skakao je iz šume u šumu u potrazi za izvorom mirisa. Jadno stvorenje odricalo se hrane, pića pa čak i sna.
Nije znao gdje se krije taj "glas mošusa" pa je uporno nastavljao skakati za tragom kroz usjekline, šume i brda sve dok se onako izgladnio, iscrpljen i izmrcvaren, posrčući u bunilu, nije spotakao o jednu škrapu i pao mrtav, izranjen na tijelu i duši.
Učini svoj posljednji pokret i samosažalno poliže svoje ranjene grudi...i u njima otkrije rastvoreni tobolac iz kojeg je tekao mošus. Dahčući i uzdišući, jelen mošutnjak pokušavao se naudisati toliko željenog mirisa ali bilo je prekasno...
"Riječ "bezgraničnost" čovjek izgovara duhom, u duhu, za svoj duh. Zato je i čežnja smisao i punina njegova života. Bez slobode srca, čežnja kržljavi. Bez čežnje za beskonačnim i za vječnim, kržljavi sloboda srca, kržljavi srce." by KARMEL.com
U vrevi života mnogi od nas naučili su zatvoriti svoja srca drugim ljudima kako bi spriječili da opet ne budu povrijeđeni. Problem je u tome što zatvaranje svoga srca drugim ljudima također znači i zatvaranje srca samima sebi.
To stalno ponavljanje akcije i reakcije vodi do stanja zatvaranja i udaljavanja dok na kraju više ništa ne ostane osim tišine u kojoj nema komunikacije. To je vrlo štetno, jer zaboravljamo slušati vodstvo i mudrost naših srca.
Postajemo izolirani, usamljeni i izgubljeni, osjećamo se odsječeni od tijeka i vitalnosti života. Sve više počinjemo živjeti iz glave, uma koji je suhoparan, mentalan, neumoljiv. Ono što je najtragičnije jest da zaboravljamo da smo mi oni koji smo se zatvorili i udaljili se. Na kraju završimo vjerujući da je život takav i da ne možemo izbjeći put straha, sramežljivosti i samoće.
29.06.2006. u 06:09 | K | 11 | P | # | ^
