Jednom davno, živio je Shogun koji je htio u svojoj kući imati lijepu sliku pilića.
Otiđe kod poznatog umjetnika i kaže, "Želim da mi nacrtaš pilića najbolje što umiješ!"
I on odgovori, "Da, da, naravno, napravit ću."
Umjetnik tada ode u svoju kolibu visoko na planini Fuji. Ponio je sobom knjige o anatomiji ptica, mnoge studije ptica koje su napravili poznati umjetnici do tada. Radio je skulpture pilića, slikao piliće u ulju na platnu, izrađivao drvene modele jednog za drugim, samo pilići. Prikazivao je piliće u bushido pozama, kako upadaju mačevima u samurajsku palaču. Crtao je plemenite portrete pilića s izraženim karakternim crtama. Koristio je sumie kist kako bi prikazao svaki detalj u životu pilića. Crtao je piliće na pejsažima i u djevojačkoj sobi, na bojnom polju i u staji.
Deset je godina prošlo.
Jednoga dana Shogun je vježbao gađanje iz luka kad se sjeti svog zahtjeva umjetniku. Istog trena uzjaše na konja i zaputi se prema umjetnikovoj kolibi.
Bilo je teško otvoriti vrata. Skice pilića bile su naslagane do stropa. Statue pilića posvud. Skeleti pilića i slike pilića na sve strane. Nigdje nije bilo mjesta ni za sjesti i vrlo malo mjesta za stajanje.
"Gdje je moja slika pilića?" zatraži Shogun.
"Oh..." kaže umjetnik, "...zaboravio sam, oprosti." I on uzme kist, zavrti njime brzo po komadu rižinog papira, pruži ga Shogunu i kaže, "Evo."