SIMBIOZA
Promatrajući i analizirajući veze i brakove meni dobro poznatih i bliskih osoba,došla sam do zaključka da većina ,oko 80%,žive u nekakvim simbioznim zajednicama(dakle,o ljubavi nema niti govora).
Ne podnose se,svađaju se,ogovaraju jedno drugo pred drugim osobama...ali se isto tako drže jedno drugog ,kao pijavice.
Nikome ne pada na pamet,ili ne želi povući prvi potez ka razilaženju.
Svi se boje novog početka.
Kod nekih su u pitanju nekretnine i druga materijalna dobra,koja bi se rastavom prepolovila ili izgubila,a postoji još puno drugih kočnica.
Vidim da se ne vole,ne slažu.Ali guraju dan za danom u svađama i jako nesretni u svojoj ograničenosti i gluposti.
U razgovorima samo slušam loše stvari o onoj drugoj strani,njenim lošim osobinama koje su nepopravljive,nepodnošljive.A mene uvjeravaju kako ja nemogu shvatiti "što znači živjeti s takvom osobom"!
Kad im kažem "ako je tako raziđite se,pokušajte svako pronaći svoj put",gledaju me kao da sam pala s Marsa!
Kao da ne shvaćaju postojanje takve mogućnosti.
Moje mišljenje je da kad je netko sa svojim partnerom toliko nezadovoljan i nesretan,jedino što treba je,potražiti na drugom mjestu i u drugim osobama svoj komadić mira i sreće.
Istina većina nebi više mogla pozivati prijatelje,da se dive njihovoj kući(pod izlikom druženja).
Nebi ih više pratili zavidni pogledi,dok zavaljeno sjede u skupim automobilima.
Nebi više mogli puni sebe vraćati se iz nekog poznatog skijališta.
...I zato se odlučuju podnositi se,trpjeti i biti nesretni.
Naravno,postoji i druga strana medalje.
Svaka zajednica je na neki način,više ili manje simbiozna.
Zajedno smo s nekim da bi davali i primali ljubav,pažnju,razumijevanje,zagrljaj.
Da bi razmjenjivali strast,iskustva i još puno lijepih i manje lijepih stvari.
I to je vrsta simbioze,ali one prirodne,bez motiva.
Uvijek mislim i kažem da se poanta svakog našeg postupka prema drugima krije jedino u motivu,odn.zašto nešto nekome činimo?
Za mene je motiv glavni životni orjentir.
Uvijek se prije neke radnje ili odluke(koja nije spontana)a ima utjecaj na druge,preispitam s kojim motivom to činim?
Od kada tako postupam,primjećujem da sam se prilično promjenila.
Primjećuju to i drugi(samo neznaju razlog).
Neki kažu da sam se promjenila u negativnom smislu!
Pitam se:kako negativno,kad mi je motiv pozitivan?
Zaključila sam da mnogima iz slabosti nisam mogla reći "ne",a tada sam bila navodno,dobra...
Nema veze!
I dalje se ravnam isključivo motivom i osjećam se mirno i spokojno(naravno,ne uspije mi uvijek).
Manje me grize savjest,ne osjećam se iskorišteno...
Dragi blogeri,kakva iskustva vi imate na tom području,voljela bih znati koliko se razlikuju od moga?
Što mislite o SIMBIOZI kao načinu života?