DRUGA-DRUGA POLOVICA
Kao što vidite dragu blogeri,mene još ne pušta razmišljanje o drugoj polovici.
Važno mi je vaše mišljenje,iskustvo...
Kad se napokon spojimo sa svojim voljenim bićem-Drugom polovicom,izgradimo predivan odnos pun razumijevanja,poštovanja,ljubavi,dobijemo djecu,živimo za tu divnu zajednicu.
Uzajamno se dajemo bez ustezanja,planiramo,kombiniramo...i tako provedemo lijep komad života zajedno.Sretni,s vizijama budućnosti,vizijom daleke starosti...i onda odjednom,nekome se dogodi nešto nepredviđeno...jedna polovica ostaje sama.
To je jednostavno tako.
Viša sila.
Nitko nikoga nije iznevjerio,napustio,prevario...jednostavno prst sudbine.
Sad se ja pitam:
Postoji li nova druga polovica?
Jeli se život i za to pobrinuo?
Nova Voljena osoba?
Novi početak?
Vrijedi li čekati?
Treba li se prepustiti trenutnim užicima i tako čekati starost?
Biti s nekom osobom jer nam to hrani ego?
Biti s nekim iz sažaljenja prema sebi?
Biti s nekim da nismo sami?
U dvoje je lakše...?
Ići iz kreveta u krevet,pa u tome kažu nema ništa loše!
Pronaći svoje trofeje i raditi zareze...?
Utapati tugu u alkoholu?
Kako se ispravno postaviti prema životu?
Kako?
Perspektiva nam je sužena!
Strah od samoće nas pritišće!
Strah od starosti!
Pa uostalom,živi smo i želimo živjeti!
Što znači "Živjeti"?
Kako slušati srce i razum istovremeno?
Kako ostati svoj i pobijediti u tom kaosu života?