PITAM SE...
Ljubav je teško objasniti,a možda i nije...vrijedi pokušati!
Volimo li nekog,normalno je da mu želimo sve darovati,brinuti o svakoj želji voljenog bića.
To isto čini i majka za tek rođeno dijete.Ne osjeća se majka loše zbog neprospavanih noći,ili što na svaki gu...gu...skače spremna učiniti sve što je potrebno...ne očekujući ništa za uzvrat.Jednostavno uživa u mogućnosti darivanja ljubavi.
To je BEZUVJETNA LJUBAV!
Jer ako postoji uvjet,tu nema mjesta ljubavi.
Naše srce ima ključić,a mi smo jako popustljivi vratari vlastitog srca.
Puštamo svakog,u nekakvoj glupoj nadi da je to možda "onaj pravi",kojeg toliko iščekujemo.
Puštamo svakog...a onda patimo
Kad nemožemo zaključati vrata srca iza nekog koga bi željeli zadržati,duboko smo nesretni.
Jeli dotična osoba željela ostati u našem srcu i ako nije zašto nije?
Što je vidjela,doživjela,osjetila,kad je zavirila u naše srce?
To se nikada ne pitamo,jer imamo visoko mišljenje o svom srcu.
Još osjećamo velikodušnost,darovali smo nekome svoje srce,a on "nezahvalnik",vidi kako se ponaša!
Kao tvorci svoje patnje,nastavljamo razapinjati mreže pred vratima svoga srca.A onaj tko se ulovi,želi se i osloboditi.
To je tako logično!
Tko želi biti plijen!
Sloboda je prirodna i svi je želimo imati,ali je istovremeno osporavamo drugima.
Ono,"moj muž","moj frajer",tako otrcano zvuči.
Jer nitko nije ničiji,svi smo zasebne jedinke!
Slobodni smo voljeti koga hoćemo i kako god hoćemo.Milijun je načina pokazivanja ljubavi.
Zato volimo,ljubimo,ne očekujmo uzvraćanje.
Ako ga doživimo(uzvraćanje),biti ćemo neizmjerno sretni!
Eh,kad bi to barem znali!
Zato sijmo ljubav,pažnju,nježnost,osmjeh,toplinu...možda ipak nešto proklija.
I izraste u VELIČANSTVENOST!!!