Kad ne znam o čemu bih pisala...
Autor slike: starsailors
Kad ne znam o čemu bih pisala
Ka zvijezdama uperim pogled
Misao dohvatim, a ona se već obrisala
Tad šapne mi nebo:“ Upotrijebi unutarnji dvogled“
Ne postoji teleskop jakosti snažnije
Niti satelit za posjetit taj svijet
Od unutarnje potrage ništa nije važnije
Sljubljeni u tom svemiru su i ronjenje i let.
Istoga trenutka kroz sebe plovim
Zvjezdane oluje prate moj hod
Nebeske smjernice putem ja lovim
Neobičan je ovaj moj nevidljivi brod.
U njemu sam sakupila sva meni važna znanja
Sjećanja na plovidbe, potonuća, bure
Od svjetlosnih čestica njegova su zdanja
Jedra kad miruju tad najviše jure.
U najjačoj buci tren šutnje nalazim
Žestokom kretnjom pronalazim mir
Zatvorenim očima svjetlost opazim
Paralelan sam svemir, obostrani vir.
Tad šapne mi nebo:“Upotrijebi unutarnji dvogled,
Osjećaj uhvati prije no što se obriše.
Ka zvijezdama u sebi uperi svoj pogled
Dovoljan je treptaj, i tvoja duša piše."
|