Civilizacija Ljubavi
Autor slike: meni nepoznat
Negdje, u tebi i meni, ovo mjesto blista
Ne moraš ga tražiti izvan svoje duše
Negdje, u tebi i meni, Ljubav živi čista
Dijela je izgrađuju, djela je i ruše.
Kad naiđe težak dan, i energija tvoja pada
Misao se kao lopov dušom tvojom šeće
Pitaš li se: Što bi Ljubav učinila sada?
Osjetiš li kako tama ka svjetlu se okreće?
Što bi Ljubav učinila, s bolesnim tijelom,
I sa dušom nekog starca koji usamljeno čeka
Dodir ruke, miris jela, zdjelu s juhom vrelom,
I saznanje da je čovjek, a ne odgurnuta, tek osoba neka.
Što bi Ljubav učinila, sa izgubljenim strancem,
I sa dušom koja svijetom bespomoćno luta
Da li bi se okrenula pri susretu s neznancem
Ili bi se prignula do dna potrganih skuta?
Što bi Ljubav učinila, sa oružjem i ratovima
I sa svima koji mir do sada nisu spoznali,
Sa mladošću izgubljenom, i sa tužnim svatovima
Koji o ljepoti duše ništa nisu doznali?
Što bi Ljubav učinila, sa bijesom i mržnjom,
I sa riječima koje misli odapinju kao strijele
Da li bi se čovjeku obraćala sa sprdnjom
Jer su riječi same poletjeti htjele?
Što bi Ljubav učinila, sa šarolikošću svijeta,
Gdje je svatko od nas pristigao sa zadaćom svojom
Da li bi dopustila svom cvijeću da procvjeta
I da svijet ukrašava duginom bojom?
Što bi Ljubav učinila, kroz stihove i rimu?
Sabrala bi u Knjigu života, sva učinjena dijela,
U posveti napisala: Prihvati bonacu, oseku i plimu,
Ljubav je nit zbog koje duša putuje cijela.
Negdje, u tebi, u meni, Civilizacija Ljubavi blista
Ne moraš je tražiti izvan svoje duše
Negdje, u tebi, u meni, Ljubav živi čista
Djela je izgrađuju, djela je i ruše.
|