Zvjezdani šapat Duše

srijeda, 29.12.2010.

Jedna u nizu životnoga slapa ...




Sretna Nova Godina!




Autor slike:Josephine Wall




Posljednje kapi Stare godine teku
Jedna je u nizu životnoga slapa
Svaka se Nova ulijeva u rijeku
Kroz bujicu života s Oceanom stapa.

Svaki je dan kao lotosov cvijet
Čije su latice minute i sati
Rascvjetao pupoljak što ljubi sav svijet
Zagrli nebo i korijenju se vrati.

Po životnoj rijeci jedrenjak kad zaplovi
Bonaca i vali, njemu je svejedno,
Jedrima bijelim vjetrove lovi
Spoznaje upija kao blago vrijedno.

Vilini konjici, leptiri i vile
Unutarnjim svijetom šaputavo zbore
I anđeoski zagrljaji nježni poput svile
Iz dana u dan k'o svjetalca gore.

Posljednje kapi Stare godine teku
Jedna je u nizu životnoga slapa
Svaka se Nova ulijeva u rijeku
Kroz bujicu života s Oceanom stapa

Ljubavni susret, poljubac cvjetni
Kad Dušom zamirišu k'o plavetni iris
Staroj Godini šapuću; mi bili smo sretni,
Sve najbolje u Novoj, želi vam Safiris!




Sretna Nova Godina!
- 17:42 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 25.12.2010.

Portal



Autor fotografije:Boris Pecigoš


Dragi prijatelji


Sretan Božić uz puno božjih i anđeoskih blagoslova


Svjetlosni zagrljaji svima:-*)






Bilo je nešto privlačno u hladnoj jezerskoj vodi, kada se Boris jednog zimskog jutra uputio prema Jarunu, ne bi li uhvatio taj poseban, neuhvatljivi trenutak, poznat tek umjetničkim dušama. Danima je znao šetati udubljen u vlastite misli, a dušom su mu strujale svakojake slike koje bi zatim ovjekovječio na platnu.Međutim, ovo sivkasto stepenište čiji se kraj nije nazirao, jer se u daljini stapalo s jezerskom dubinom, budilo je u njegovom tijelu određene vibracije. Kada bi stajao povrh stepeništa, otkucaji srca postajali bi ubrzani, a krv bi se uskovitlala, dlanovi bridjeli, i cijeli osjećaj bio je popraćen laganim zujanjem, iako u njegovoj blizini nije bilo niti usputnih prolaznika.

Boris je ljeti znao sakupljati oblutke, gladeći ih i tražeći u njima prikriveno obličje,ali danas je po kamenčićima bilo susnježice, a stepenište je bilo sklisko i okovano ledom.Odlučio je sići i dodirnuti caklenu površinu vode. Jedan nesmotren trenutak, gubitak ravnoteže, i pad koji je završio udarcem u glavu.

Nakon par trenutaka, otvorio je oči, a prijašnje senzacije tijelom jače su prostrujale. Zvuk koji para bubnjić dok su zvučni valovi uzrokovali laganu zimicu u tijelu. Ono što je zaokupilo Borisovu pažnju, bio je srebrnasti oblak u obliku pustinjske ruže, koji se podizao sa sredine jezera. Iz samog centra oblaka, u vis se uzdigao pipac, nešto nalik na cijev usisača, čiji se otvoreni vrh usmjerio prema Borisu.U slijedećem trenutku Boris je bio usisan, umrtvljenog tijela ali budne svijesti, našao se u bestežinskom stanju, koje ga je podsjetilo na kozmičku crvotočinu, vremenski procjep među svjetovima. Nije osjećao bol, niti pretjerani strah, ali ruku na srce, određena strepnja zaokupila je njegove misli. Osjetio je toplinu po čitavome tijelu, a zujanje u ušima pretvorilo se u melodiju, najnježniju koju je do tada čuo, zatvorio je oči i utonuo u san.

Buđenje je bilo jednako nježno. Kao kada lijek prostruji krvnim žilama, tako je toplina iznova punila Borisovo tijelo, koje je dobivši na snazi uspostavilo ravnotežu, ali na njegovo iznenađenje, osim hoda mogao je odabrati i kretanje zrakom. Letio je i na samu pomisao kako je to na ovome mjestu ostvarivo.

Nije bio sam.Prepoznao je ljude iz sadašnjeg života.Neki kao da ga nisu primjećivali ili raspoznavali, što ga je zbunjivalo, ali čim je ugledao još poznatih lica kao i oni njega, aure su im zasjale jarkom svjetlošću.

- Gle, Željka i Safiris! Baš me zanima njihova priča – pomisli Boris, i tek što je misao zaiskrila, začuo je njihove glasove.

- Usnula sam san, a sada vidim da to i nije bio san – začuje kako Safiris objašnjava, dok je Željkina priča bila identična osim jednog dijela, njoj se ovo putovanje desilo tijekom anđeoske meditacije.

Čim su međusobno izmijenili vlastita iskustva, začuli su poziv iz daljine. Glas je bio melodiozan, medan i topao. Pred njima se ukazalo Biće, iz čije se srčane čakre isijavala jaka smaragdno ružičasta svjetlost. Sjaj je bio toliko jak, da su svi troje imali osjećaj kako ga udišu cijelim tijelom.Svaki udah darovao im je svjesnost o svrsi postojanja, o životnom poslanju, o ne-slučajnostima kojima su obilovala njihova iskustva, o Duši.

Nakon svjetlosne kupke, našli su se na malenom otočiću oblika pustinjske ruže, iz čijeg je središta polazio stup duginih boja.

Biće im se obratilo riječima: „ Prijatelji moji, djeco draga, pitate se zašto smo vas okupili na ovome mjestu. Do nekih odgovora došli ste sami, neke ćete tek spoznati nakon povratka.Ono što vam svima moramo prenijeti je zamolba Majke Zemlje. Svjesni smo koliko je volite, svaki zagrljaj darovan drveću ona osjeti kroz njegovo korijenje. Svaki blagoslov nad bistrinom potoka, ona ćuti dubinom iz koje taj potok izvire. Svaki vaš radostan osmijeh kojeg darujete kroz zajedništvo s drugim ljudima, njezinoj ranjenoj duši je lijek. Na zamolbu Majke Zemlje, doputovali ste u drugu dimenziju ne bi li vam se svima zahvalila kroz svjetlosni zagrljaj. Nama je sve vidljivo, pa i maleni udivljeni pogled prema kamenčiću kojega većina ljudi nije niti svjesna. Ono što je danas grubi grumen, sutra će biti oblutak, možda obrađeni kristal, a možda tek zrno pijeska, ali i u tom malenom zrnu pijeska smješten je cijeli Svemir.Vi ga osjećate, vi ga vidite, vi ste ga prepoznali. Majka Zemlja vas sada moli, proslijedite tu svoju spoznaju dalje. Način prosljeđivanja neka bude po vašem izboru.

Pjesma, slika, fotografija, meditacija, planinarenje, plivanje,putovanje, snivanje, zagrljaj… sve su to načini koji svjedoče da je Majka Zemlja živo biće, ona diše, njezina energija pulsira,ona grli, ona je ranjena, ona plače…

Kako je Biće izreklo te riječi, duginim stupom prostrujala je jaka energija, sve se zatreslo, a Boris je iznova osjetio bestežinsko stanje koje ga je uvlačilo u obamrlost. Ovoga puta hladnoća je bila ta koja ga je održavala budnim, ali taj piskutavi zvuk…



Zcviiiiiii…zcviiiiiii…zcviiiiii….



Nesnosno, pomisli Boris i postane svjestan jake glavobolje. Mobitel iz njegove jakne neprestano je dozivao reskim zvukom zcviiiiiii…zcviiii…….zviiiiiii….

Ukočenim prstima izvukao je mobitel, na drugom kraju linije začuo je poznat ali uplašen glas majke Ljubice: “Boris, čuješ me, pa gdje si ti, zovem te već dva sata, znaš da si imao dogovorenu plesnu radionicu, ljudi čekaju, što da im kažem, jesi li dobro?“

- Dobro sam, dobro, molim te ispričaj se ljudima u moje ime, i odgodi radionicu, ispričat ću ti sve kad stignem kući, a i njima ću se javiti, sada moram prekinuti, hvala ti na brižnosti!- I ugasi mobitel.

Još je nekoliko trenutaka ostao sjediti na ledenom stepeništu, pokušavši se sjetiti svega.Što se točno dogodilo, nije znao, kao da je postojala rupa u sjećanju. Imao je potrebu pokrenuti tijelo i zagrijati se, pa je rukama dohvatio kamen i bacio ga u daljinu. Kamen je zvučno odjeknuo, a odjeknula je i bol u Borisovoj glavi. Kružni valovi koji su se širili od centra ka periferiji, i kamen koji se gubio negdje na jezerskome dnu, probudili su sjećanje na vremensko putovanje.

- Udarac u glavu i ja već putujem Univerzumom i susrećem anđele. Možda naslikam ovu viziju jednog dana - nasmiješio se Boris ovom neuobičajenom iskustvu, a tinjajuća bol stvorila je u njemu želju za toplom kupkom i biljnim čajem.

Po povratku u stan, nakon okrijepe i laganog odmora, poželio je ovu viziju podijeliti sa Željkom i Safiris. Uključio je kompjutor, otvorio mail, i odlučio prvo pročitati dolazne poruke.

Otvara Željkin mail:“ Bok Boris, da znaš kakvu sam meditaciju danas odradila, ne mogu ti to opisati riječima, ali u njoj ste bili i ti i Safiris, moramo se naći svi troje, kako dobra anđeoska energija …“

Mail od Safiris slično je glasio: „ Helouček Boris, da znaš samo kako sam imala zanimljiv san, portal na Jarunu, vremenski putnik, ti , Željkić i ja, moramo se naći svi troje, luuuuuuudilo kako dobar osjećaj…“


Boris nije toga trenutka ništa napisao, zatvorio je kompjutor, duboko udahnuo, i zagledao se u fotografiju stepeništa na Jarunskom jezeru koju je smjestio na policu pored Pustinjske ruže, kamena kristala sazdanog od pješčanih zrnaca


Portal u drugu dimenziju.

Planeta Zemlja potiho je uzdahnula, sretna što će otkucaj njezinog srca biti čujan na još jednom mjestu. Svima koji ga žele čuti…
- 21:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.12.2010.

Čarobna igra




Autor slike: meni nepoznat



Dragi prijatelji


Sretan Božić uz puno božjih i anđeoskih blagoslova


Svjetlosni zagrljaji svima:-*)



Kad Nježnost obgrli rukama Tigra
I šapne mu potiho; ti zaštita si moja,
Započinje očima nevidljiva igra
Dodir dimenzija različitih boja.

Nježnost plahuta, milozvučno poje
Rukama grli sve stvoreno ikada
Dodiruje Svemir kroz zagrljaje svoje
Znajući da ne može ugasnuti nikada.

Pod zaštitom Tigra, putuju planetom
Sjedinjena braća grada zvanog Duša
Mislima našim, unutarnjim svijetom
Ovisno o tome tko što više sluša.

Sve duše u sebi, za igru ovu znaju
Neki grle Nježnost, drugi moćnog Tigra
Tako to biva u svjetlosnome kraju
Gdje zagrljaj je znan, kao Čarobna igra.




"Pomoć samohranoj majci sa dvoje male djece

Samohranoj majci dvoje male djece od 15 mjeseci i 4 godine je potrebna pomoć u sanaciji krovišta na njenom skromnom domu.


Samohrana majka A.M.Košir sa svoje dvoje male djece od 15 mjeseci i 4 godine živi u malenoj i skromnoj kućici, kojoj prijeti urušavanje stropa i kratki spoj na električnim instalacijama, zbog krova koji je u derutnom stanju i koji prokišnjava.

Suprug joj je iznenada umro, a ona je nezaposlena.Snalazi se na razne načine u osiguravanju neophodnih sredstava za život, a promjena krovišta, sanacija stropa i električnih instalacija su joj preveliki financijski zalogaj.

Udruga Svjetlo života Svjetlo života odlučila je pomoći ovoj hrabroj i požrtvovnoj majci u stvaranju neophodnih životnih uvjeta.

Potrebno je prikupiti 20.000 kuna za najosnovniju sanaciju stropa, električnih instalacija i promjenu krovišta.

Ako se želite priključiti ovoj akciji, možete to učiniti uplatom na žiro račun udruge: Udruga Svjetlo života, Donje Vrapče 17, 10000 Zagreb, br. žiro računa 2340009-1110292717, sa naznakom: za obitelj Košir ili možete pomoći donacijom građevinskog materijala, a detaljnije informacije možete dobiti na tel Predsjednika udruge 091 797 0 343 ili 099 191 37 36 (Damir Barušić).

Hvala !"

Magicus.info
- 08:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 22.12.2010.

Poezija Duše




Autor slike: Ana Van Eps


Kad pjesma se u duši rađa
Tad zapitam sebe; kada si stvorena?
Melodija stihova sve slađa je i slađa
Kao rascvjetala ruža, netom rastvorena.

Kad čovjek ushićen stihom razotkriva
Nove galaksije, unutarnje svjetove
Sjeti li se Duše, što u duši se sakriva,
Tko Svjetlošću zalijeva tek posađene cvjetove.

Jedan će niknuti, stotinjak drugih neće
Zašto je tome tako, još nisam spoznala
Blagoslove primam kroz raspjevano cvijeće
Još svemu se divi, duša mi radoznala.

Kako se riječi u nizovima kreću
Pulsiraju i rađaju bujicu života
Kojim sam to djelom, zaslužila sreću,
Da duša ispjeva što za nju je ljepota.

Kad pjesma se kroz dušu rodi
Tad zahvalim Onome tko me nadahnjuje
Tek pero sam u ruci, a Svjetlost me vodi,
Svako slovo udah nov, koji duša udahnjuje.

Kad pjesma se u duši rađa
Tad zapitam sebe; kada si stvorena?
Melodija stihova sve slađa je i slađa
Kao rascvjetala ruža, netom rastvorena.




"Pomoć samohranoj majci sa dvoje male djece

Samohranoj majci dvoje male djece od 15 mjeseci i 4 godine je potrebna pomoć u sanaciji krovišta na njenom skromnom domu.


Samohrana majka A.M.Košir sa svoje dvoje male djece od 15 mjeseci i 4 godine živi u malenoj i skromnoj kućici, kojoj prijeti urušavanje stropa i kratki spoj na električnim instalacijama, zbog krova koji je u derutnom stanju i koji prokišnjava.

Suprug joj je iznenada umro, a ona je nezaposlena.Snalazi se na razne načine u osiguravanju neophodnih sredstava za život, a promjena krovišta, sanacija stropa i električnih instalacija su joj preveliki financijski zalogaj.

Udruga Svjetlo života Svjetlo života odlučila je pomoći ovoj hrabroj i požrtvovnoj majci u stvaranju neophodnih životnih uvjeta.

Potrebno je prikupiti 20.000 kuna za najosnovniju sanaciju stropa, električnih instalacija i promjenu krovišta.

Ako se želite priključiti ovoj akciji, možete to učiniti uplatom na žiro račun udruge: Udruga Svjetlo života, Donje Vrapče 17, 10000 Zagreb, br. žiro računa 2340009-1110292717, sa naznakom: za obitelj Košir ili možete pomoći donacijom građevinskog materijala, a detaljnije informacije možete dobiti na tel Predsjednika udruge 091 797 0 343 ili 099 191 37 36 (Damir Barušić).

Hvala !"

Magicus.info
- 08:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 21.12.2010.

Konji vrani, ozvjezdani



Autor like:meni nepoznat

Konji vrani, ozvjezdani
Kad projure nebom noćnim
Prahom Svjetla osedlani
Djeluju tako moćno.

Nebeskom jahaču streme
Grivom crnom kad zatresu
Od oblaka lome stijene
I galopom se uznesu.

Proputuju maštom mojom
Osedlavam ih svake noći
Snove bojim modrom bojom
Kojom moja duša kroči.

Konji vrani, ozvjezdani
Kad projure nebom noćnim
Prahom Svjetla osedlani
Djeluju tako moćno.




"Pomoć samohranoj majci sa dvoje male djece

Samohranoj majci dvoje male djece od 15 mjeseci i 4 godine je potrebna pomoć u sanaciji krovišta na njenom skromnom domu.


Samohrana majka A.M.Košir sa svoje dvoje male djece od 15 mjeseci i 4 godine živi u malenoj i skromnoj kućici, kojoj prijeti urušavanje stropa i kratki spoj na električnim instalacijama, zbog krova koji je u derutnom stanju i koji prokišnjava.

Suprug joj je iznenada umro, a ona je nezaposlena.Snalazi se na razne načine u osiguravanju neophodnih sredstava za život, a promjena krovišta, sanacija stropa i električnih instalacija su joj preveliki financijski zalogaj.

Udruga Svjetlo života Svjetlo života odlučila je pomoći ovoj hrabroj i požrtvovnoj majci u stvaranju neophodnih životnih uvjeta.

Potrebno je prikupiti 20.000 kuna za najosnovniju sanaciju stropa, električnih instalacija i promjenu krovišta.

Ako se želite priključiti ovoj akciji, možete to učiniti uplatom na žiro račun udruge: Udruga Svjetlo života, Donje Vrapče 17, 10000 Zagreb, br. žiro računa 2340009-1110292717, sa naznakom: za obitelj Košir ili možete pomoći donacijom građevinskog materijala, a detaljnije informacije možete dobiti na tel Predsjednika udruge 091 797 0 343 ili 099 191 37 36 (Damir Barušić).

Hvala !"

Magicus.info
- 10:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.12.2010.

Zvjezdano igralište: Pjevajući organi



Autor slike: meni nepoznat


Prije nego li će Liriana upoznati ljepotu kristalnoga svijeta, prošla je još jednu inicijaciju, tako je barem doživljavala mirišljavi svijet eteričnih ulja .Aromaterapija. Ne samo što joj je bila ponuđena jedna nova čarolija, kroz dodir je počela prihvaćati i vlastitu tjelesnost.Tijekom odrastanja nije imala nikakvih problema u dodirivanju tuđeg tijela, bilo ono zdravo ili narušeno bolešću, međutim, u vlastitoj koži često joj je znalo biti pretijesno. Uz taj osjećaj, nije se mogla oteti dojmu kako je svi ljudi i doživljavaju samo kroz izvanjsko, tako da je duša s vremenom tijelo počela doživljavati kao zaštitni zid, pa je kao takvo bilo i tretirano.

Sve do susreta s mirišljavim eteričnim kapima. Koje li je to otkriće bilo! Svako otvaranje neke nove bočice, nudilo je i putovanje kroz svijet mašte i vizija .A tek ljudi, pridošli sa svih strana svijeta s jednim naumom, saznati nešto više o sebi. O svojoj duši, svome tijelu, jednom novom znanju. Masaže su znale podariti apsolutnu suprotnost. Ponekad su bile kao majčino milovanje, ponekad je i lagan dodir poticao ispoljavanje jake boli, ali kroz svjesni pristup i malo dublje prekopavanje po nutrini, samostalno ili uz pomoć grupe, uvijek bi se došlo do neke spoznaje, do uzroka koji je dugo godina bio zakopan kao ostavljeno blago kojemu će se duša jednoga dana obradovati.

Kada se Liriana prisjeća tog vremena, uvijek se osmjehne jednoj zanimljivoj meditaciji. Naime, voditeljica grupe zamolila je prisutne da umire svoje misli.U takvom meditativnom stanju, zatvorenih očiju, svatko od sudionika izvukao je jednu bočicu s eteričnim uljem. Obratila se pažnja na dodir dlana i bočice, kakve sve senzacije izaziva, da li stvara otpor, osjeća li se hladnoća ili možda toplina, bol ili nešto drugo. Zatim se bočica otvorila, i prinijela nosu na odmaku od nekih desetak centimetara. I opet ista pitanja. Stvara li miris osjećaj ugode ili odbojnosti, u koji dio tijela putuje miris, nosi li neku poruku?
Nakon uspostavljenog kontakta, zamoljeno je tijelo da na neki način pokaže organ koji ima nešto za reći „vlasniku“. Većina prisutnih osoba bile su žene, i kako se poslije uspostavilo, svima se obratila maternica ili srce.
Liriani se kao na hologramu pokazao mozak, trodimenzionalan, sa svih strana, a oko njega je prolazila duga u obliku znaka beskonačnosti. Kada je Liriana zapitala mozak što joj ima za poručiti, začula je riječi; sretan sam što me tvoja Duša voli! Odjednom se našla u samoj unutrašnjosti lubanje, u jakoj bijelo svjetlosti koja je isijavala van, ali je svjetlost iste jačine dolazila i izvana. Kroz svjetlost su potekli i stihovi.

Tu sam da zbrajam i dijelim
Da tugujem i da se veselim
Oduzimam i da množim
Učim i ispite položim.
Ovdje sam da spojim Dušu i tijelo
Da šaljem svjetlo plavo
I da primam svjetlo bijelo.
Tu sam da ti kažem, što tvoje tijelo voli
Što mu se ne sviđa, što ga vrijeđa
Što ga boli
I kad spavaš, ja i onda radim
U snovima, sa svjetovima drugim
Mostove ja gradim.
Tek djelić sam jedne nedjeljive cjeline
Prihvaćam mane, prihvaćam vrline.
I dok cijeli svijet uzdiže me, il' negira
Dirigent sam orkestru što neumorno svira.
U trenutku kad utiša se misao tvoja
Prepušten sam zagrljaju svih duginih boja.


Kada je poruka privedena kraju, Liriana je postala svjesna opojnog mirisa koji je do nje dopirao iz otvorene bočice. Tamjan. Eterično ulje koje potiče napredak na duhovnoj razini i uspostavlja vezu između svjesnog i nesvjesnog. Nije li upravo ova meditacija bila to, poveznica između svjesnog i nesvjesnog.

S vremena na vrijeme, kada tijelom prostruji impuls kojim poziva dušu da se malo usmjeri ka uzemljenju, Liriana kroz meditaciju razgovara s nekim od organa. Tada kroz taj organ pošalje bujicu svjetlosti svim stanicama koje čine tijelo, tim činom grli tijelo kao cjelinu kroz koju se duša izražava ne bezbroj načina.

To je i čin zahvale Cjelini.

- 17:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 15.12.2010.

Dugin most



Autor slike:meni nepoznat


Zamolila sam Nebo, nek' utiša riječi
Kojima mi šapuće svakoga dana
Al' tko može govor ljubavi da spriječi
Nježan dodir tla, mog unutarnjeg hrama.

Nebo se nasmiješilo, dugu mi šalje
Kroz bujicu riječi stihovi preplavljuju
Ponornica prodire sve dalje i dalje
Novu zbirku pjesama u meni objavljuju.

Vagoni već čekaju,tračnice bruje
Svjetlosnom brzinom impulsi lete
Kad buka utihne, a Tišina se čuje
Svi oni iz magle, uzaludno prijete.

Duginim smo mostom zauvijek mi spojeni
Svi zajednički puti, vidljivi, nevidljivi
Anđeoskim nitima brižljivo iskrojeni
Stihovi razbuktani, ili oni stidljivi.

Sve su to zapisi bezvremenom ispisani
Na Svjetlosnom kolodvoru paketi se slažu
I crteži su spremni, odavna narisani
U nisku se povezuju, pakiraju i važu.

Isporuka stiže na adresu tvoju
Duginim mostom, jer ti voliš boju
Pastelna, nježna ili zvjezdan sjajna
Most je neraskidiv, naša veza trajna.

Zahvalila sam Nebu i riječi zapisala
Poneku prekrižila, poneku izbrisala
Poslušala poruku koju oduvijek sam znala
Zagrlila Svjetlost i izrekla: Hvala!
- 06:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.12.2010.

Rijeka svjetlosnih zagrljaja



Autor slike:Laura Diehl


Kuća je već na prvi pogled djelovala neobično.Kao da je bila sastavljena od tri potpuno različita građevna materijala. Međutim, najneobičniji dio bili su sami stanari,točnije stanarke.
Tri sestre, koje već godinama nisu međusobno komunicirale,čak bi se moglo reći kako su u zaboravu pohranile sjećanje na vlastito sestrinstvo.

Podrumski prostor je bilo tamno, zamračeno mjesto, prepuno paučinastih niti, tek bi se s vremenom gruba tkanina od koje je bio sačinjen zastor pomaknula, odajući kako u toj prostoriji netko živi.Kada bi slučajni prolaznik i svrnuo pogled prema kući, taj dio ostao bi nevidljiv, nepostojeći.U tom prividnom nepostojanju, živjela je prva sestra, Lana.

Stan je sličio krtičnjaku. Razbacane gomilice svakojakih stvari, većinom iz njezine prošlosti, po kojima bi rovarila svakodnevno ni sama ne znajući zašto, ali to je bio njezin svijet. Pretraživala bi po starim albumima, razgledavala slike, pokušavajući povezati likove sa slika, gubeći se u vrtlogu prošlih vremena. Na ovome mjestu, postojala je samo prošlost, ovdje i sada bio je nepoznati pojam, a budućnost je bila tabu tema.
Mračno, uvijek vlažno mjesto, natopljeno suzama prošlosti.

Kat iznad, iza zatvorenih prozorskih stakala, živjela je Dana.Druga sestra.
Prozračnije mjesto, gdje su prozori povremeno bili otvarani, ali je pogled uvijek bio prekriven velom gustog zastora, boje različka. Boje neba, kojeg niti ova sestra nije bila svjesna.Sa ovog kata odzvanjali su melodiozni zvukovi, zrak je ispunjavao ritam arije,a Dana je stalno pjevušila tralalala-tralalala.
Izvanjski mirisi povremeno bi se provukli mimo zastora, tada bi Dana zvonkije otpjevala neku novu ariju, zatvorila prozore i utonula u jednu nestvarnu bezbrižnost.

Treći kat, točnije potkrovlje, bijaše najprozračnije mjesto. Prozori širom otvoreni, lelujave zavjese nježnog markizeta lepršale su nošene vjetrićem koji je dolazio izvana. Ovdje je živjela treća sestra. Zvjezdana.
Međutim, jedino što je moglo privući njezinu pažnju, bilo je zvjezdano nebo .Na podlošku prozora, montirala je maleni teleskop, danju je spavala, a noću upirala pogled prema nebu, u potrazi za nečime. Nije znala što traži, ali svjetlucavi sjaj malenih nebeskih prijateljica budio je u njoj neku davnu želju, jedno sjećanje.Na prošlost? Na sadašnjost? Ili možda budućnost? Na ovome mjestu, sve je bilo isprepleteno, a širina noćnoga neba budila je u njezinoj nutrini još nešto… želju za zagrljajem.

Godinama se živjelo ovako, desetljećima.Svaka sestrica na svom katu, u okruženju koje je nudilo lažnu sigurnost.
Lana vezana paučinastim nitima uz prošlost.
Dana vezana melodijom čiji se ton gubio u zastoru boje neba.
I Zvjezdana, vezana željom da dodirne noćno nebo.

Sa malenog brdašca, ovu enigmu godinama su pratila dva bića.
Brat i sestra.Sumrak i Zora.Kada bi Zora zagrlila Sumrak, procvjetao bi dan, a kada bi Sumrak zagrlio Zoru, zaiskrila bi noć.Jedino u trenutku razdvojenosti,Sumrak je nudio blaženi trenutak smiraja, a Zora svjetlosni trenutak razbuđivanja.
Znali su kako ih tri sestre željno iščekuju. Lana je voljela noć, Dana je cvrkutala danju, a Zvjezdana je svoje traganje započinjala u sumrak, završavala zorom.Reklo bi se, sve je teklo ispravnim tokom.
Međutim,Sumrak i Zora,bili su svjesni najvažnije činjenice, a to je, kako se tri sestre nisu vidjele godinama, čak im je i sjećanje izblijedjelo, zaboravljajući kako su sve tri - Jedno.Niti jednim pogledom nisu osvijestile život koji je protjecao pored njih.Zastori kao magleni velovi, godinama se nisu razmicali. Draže im je bilo rovariti po albumu prošlosti, nego otvoriti vrata sadašnjosti. Ljepše je bilo diviti se zavjesi boje neba, nego očima ugledati nebeski svod. Želja za zagrljajem neba bila je jača od želje za ljudskim dodirom.

Tada su u pomoć pozvali Majku Zemlju.Trebalo je protresti njihov svijet, posložen na pogrešnim temeljima.

I tlo se zatreslo.Paučinaste niti pokidane su u trenu,utihnula je melodija,teleskop se raspao na komadiće, kao i malena kuća.

Tri sestre Lana, Dana i Zvjezdana, po prvi puta nakon dugo vremena, ugledaše jedna drugu. Jedino što su imale, bilo je njihovo nago tijelo… i njihove ogoljene duše.
U tom trenutku stvorena je želja sa svjetlosnim zagrljajem. Kada su se sve tri povezale u krug, Majka Zemlja ispustila je jedan uzdah, kojim ih je prihvatila u svoja njedra.
Zaronile su kao Jedno.

Tri sestre od tog trenutka, preobrazile su se u Rijeku koja vječno teče.
Rijeka ponornica koja se rađa u tišini, u mračnoj vlažnoj zemlji, dio koji joj pripada darovala je Lana.
Kada kroz stijenu izroni prema nebu, njezin raspjevani žubor daruje joj Dana.U tihovanju se može začuti lagana melodija koja miluje svaku kap, tralalala-tralalala.
Rijeka teče danju, rijeka teče noću, kada sjaj zvjezdanoga neba okiti svaki nabor njezine namreškane krinoline, tada Zvjezdana kroz žubor dijeli zagrljaje.

Znadete li kako ljudi danas nazivaju ovu rijeku?

Rijeka svjetlosnih zagrljaja, i znajte, upravo sada i ovdje plovite njezinim tokom.
- 15:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 04.12.2010.

Tamjana - Iscjelitelj





Autor slike: meni nepoznat


Iscjeliteljeva aura zasjala bi jarkom svjetlošću uvijek kada bi došao u dodir sa čistim kristalima.Najviše je volio velike gromade, koje su ga privlačile svojim kristalnim poljima.Obilazio bi ih, razgledavao sa svih strana, polagao ruke na njih opipavajući njihovo bilo, čujno samo hiper senzibilnim dušama kao što je bila njegova.Kada bi prislonio dlan, osjetio bi lagano žarenje, zatim peckanje, nalik škakljanju, i tada bi znao da je dobio povratnu informaciju od samoga kristala.Udaljio bi dlan nekoliko centimetara od površine gromade, a između ruke i kristala uspostavilo bi se nevidljivo toplinsko polje,i energija bi nesmetano potekla.Tek takav kristal bio je poželjan za energetski rad.
Prije nekoliko dana dobio je poveći kristal Lapis lazulija, i dok su ga njegove ruke opipavale sa svih strana, zazvonio je telefon.S druge strane telefonske linije javio se poznati glas.Jedan od njegove svjetlosne braće, dobio je zadaću da mu isporuči nešto dragocjeno.Iscjelitelj je intuitivno osjetio da se radi o prekrasnom svjetlosnom oruđu. Imao je podosta primjeraka, a neke je i sam izradio.
Da, Kristalni štap doputovao je do Jadranskog mora, točnije do Istre. Bio je položen u tkaninu od čiste svile i odložen u kutiju bambusova drva.Danima je putovao sa jednog kraja svijeta na drugi kraj, i kada su nečije ruke otvorile kutiju i odmotale svilu,Kristalni štap je zavibrirao.Osjetio je aromatičan morski zrak, koji je u svojim molekulama nosio miris lavande i lovora, a istoga trenutak osjetio je i miris crvene zemlje. I kada je došao u zagrljaj našega Iscjelitelja, prisjetio se svoga rođenja.
Iscjelitelj ga je podsjetio na Adija.Kako je samo rukama nježno dodirivao svaki kristal,prozračnu kuglu i prizmatični vršak.

Tijekom godina, ljudi su Kristalni štap gledali s odmakom, sa strahopoštovanjem, i nitko ga do sada nije prihvatio s namjerom da pokrene u njemu dugo uspavanu energiju.Iako je primio inicijaciju, spoznao svoju svrhovitost, do ovoga trenutka ta silna energija je bila pohranjena duboko, duboko u njemu.

Iscjelitelj će je pokrenuti,ali danas još ne.
Odložio je Kristalni štap na posebno mjesto, gdje su bili pohranjeni već obrađeni kristali i pokoja neobrađena kristalna gromadica.
On je to nazivao kristalnom kupkom.
Razasuta zrna krupne morske soli, služila su za pročišćavanje energije, i u tome slanom a suhom moru,uživala je razbacana poveća skupina kristala.Neki su bili položeni u bačvama, drugi razasuti po kamenim gredama, Kristalni štap stavljen je na skupinu gorskih kristala.
Nalazio se među svojom braćom kristalima, i pokrenula se izmjena informacija.Bolje rečeno energetska bujica informacija.Sve je nalikovalo susretu dviju galaksija.Svjetlosni impulsi poskakivali su prostorom, sa jednog kraja prostorije na drugi kraj, s molekulama zraka elektrizirali su zrak, te je čak i nevješto oko moglo primijetiti pokoju iskricu kao naznaku da se dešava nešto značajno.
Iscjelitelj je znao što čini. Nakon nekoliko dana, Kristalni štap će biti ponuđen sunčevoj energiji, na par sati, u zoru i u sumrak, a u noći punog Mjeseca, položit će ga na crvenu zemlju, ne bi li upio ljekovitu mjesečinu.
Ovako pročišćene i probuđene, uravnotežene energije, Kristalni štap u njegovim će rukama postati svjetlosni alat sa svrhom iscjeljivanja.
Iscjelitelj je zadovoljno promatrao svjetlost koja je isijavala iz štapa, i na jedan, kratak, ali stvarano kratak trenutak, kroz misli mu je proletjelo, kako će ovaj štap nekome pokloniti. Njoj, svjetlosnoj sestrici.

Ona još spava, u snu joj Tamjana šapuće stihove koji će sutra osvanuti ispisani i odaslani putem interneta u život.

Riječi, koje će u njezin život dovesti Iscjelitelja i Kristalni štap.

Nastavlja se…
- 17:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 01.12.2010.

Imam jednu želju!



Autor slike:meni nepoznat




U gradskoj knjižnici vladala je gužva.Sa svih strana svijeta pristizale su knjige raznih sadržaja.Ništa neobično,rekli biste, ali za mene je taj dan bio kao rođendan.Po prvi puta izaći ću na vidjelo dana, i osim samog kreatora i njegovih pomoćnika, vidjet će me čitav svijet.

Ispričat ću vam tijek moga nastajanja.

Još dok sam onako, neuobličena plahutala eonima kozmičkog beskraja, stvorena sam u nepisanom obliku.Moja svjetlosna slova bila su čitljiva anđeoskoj energiji, ali ljudima ne. Tu i tamo, pokoje dijete uhvatilo bi svojim nevještim ručicama maleno slovo, izreklo ga naglas, a svi bi začuđeno stali.Slovo po slovo, i već je moj oblik dobio na punašnosti, jer rođena je riječ.Svakom sekundom, riječ se širila, kroz prostor i vrijeme, i jednoga dana, ostavila je trag u pijesku,na kamenoj stijeni neke drevne pećine, papirusu, ili zidu kakvog hrama.Odjednom je riječ postala pravo blago, a oni koji su posjedovali znanje i savladali umijeće pisanja, dobili su na značaju.
Međutim, tada još nisam bila rođena. Moja slova bila su razasuta po mnogim galaksijama. Poneka su bila uspavana na kakvoj plavetnoj planeti, ili su isijavala vatrometni sjaj, na rubinastim planetama, ali osjećala sam se nekako - nepovezana.Znala sam da postojim, i da sam stvorena sa svrhom, ali se nikako nisam mogla prisjetiti te svoje svrhovitosti.
I tako sam, lebdjela, između sna i jave, i odjednom su riječi počele pritjecati sa svih strana.I gle, posložila se rečenica.Kao što medni cvijet privuče pčele, tako su se počele nizati rečenice.Kako li se Svemir slatko smijao mojim prvim pokušajima da sve sljubim smisleno.U trenutku kada su bila posložena dva retka, isti taj Svemir je zapjevao.

I rođena je poezija.

Moja ljubav, koja pulsira u svakom svjetlosnom slovu,u svakoj rimi koja je stvorena da sagradi ljepši svijet.

- I sada se sigurno pitate, kakve ovo ima veze sa mnom, bezimenom knjigom?

Naime, ja nisam bila jedina knjiga, stvoreno ih je još, bezbrojnih, bezvremenih, zapisanih u vjetru, ispjevanih na sunčevim planetima, uronjenih u biserjem popločene dubine svih galaktičkih mora. I sve smo poželjele dodirnuti ljudska srca.

Rođene smo u toj želji.

Barem sam ja tako rođena.Kada je moja iskra bila dovoljno jaka, krenula sam zvjezdanim nebom tražeći dušu koja će tu moju iskru udomiti.Sjećam se, noć je bila kristalno bistra, a ja sam tražila sličnu iskričavost. Moja svjetlosna slova su zavibrirala,odašiljući melodiju čujnu nekima.

Ona me je čula.

Kucala sam po prozoru njezine duše, i vjerovala kako će ga otvoriti.

Možete li zamisliti taj prizor.Gluho doba noći, a moj svjetlosni ruksak krcat je rimom. Stihovi se već lagano prelijevaju, moram ga rasteretiti odmah, jer će slova izgubiti smisao ako mi pobjegnu. Vrckava su, iskričava, kao maleni plamencii.Ljubičasti plamenci
Nije mi bilo teško uroniti u njezine snove i probuditi je.

-Kuc,kuc, dušo, probudi se, vrijeme je - zatitrala sam kao struna harfe.

Čula me je! Aaah, volim ovakva iznenađenja! Pali svjetlo,uzima papir i olovku, i zapisuje!!!
Jedna pjesma, druga pjesma, treća ... bilo ih je još. Iz dan u dan, i već je malena bilježnica puna.
I u tom trenutku, kada je bila ispisana posljednja stranica. Ja sam rođena .Odnosno, rođena je ideja o novoj knjizi.O meni.
Ne možete ni predočiti koja me radost obuzela.
Svemir se opet nasmiješio,a iz njega je potekla fontana stvaralaštva. Slike,vizije,riječi, i već je naslovnica oslikana,naravno, ljubičastim plamičkom.A tek ljudi.Promatrala sam ih, onako još napola dovršena, s koliko ljubavi su čitali sve moje riječi, ispravljali pogreške, pa opet sve iznova. Dovršene su stranice, dovršene pjesme i uputili su me u tisak. Nešto kao kozmetički salon za knjige.

Evo me sada pred vama.Još sam sva mirišljava,od utisnutih slova.I besprijekorno čistih stranica

I opet imam jednu želju!

Kada slijedeći put primite knjigu u ruke, sjetite se kako je eonima putovala da bi pristigla do vas. Negdje, iz nekog udaljenog kutka vama nepoznate galaksije, bilo da je riječ o Svemiru ili o djeliću nečije duše, rođena su svjetlosna slova, koja pulsiraju životnom silom.

Tako je zapisano.Oduvijek. Zauvijek
- 18:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis moga Bloga

Linkovi

Izvorna mudrost



  • Ne možeš taknuti cvijet
    a da ne uznemiriš zvijezdu

    Francis Thomps






    Pogledaj u nebo i pjevaj
    jer sunce i za tebe
    besplatno sja

    Podijeli svoj kruh
    bolje će prijati
    Podijeli svoju sreću
    i postati će veća

    Volim nebo
    u tvojem srcu.
    Hvala za sve za što
    ne nalazim riječi

    I ti si jedan od anđela
    koje Bog šalje u svijet
    da usrećuje ljude
    da posve tiho,
    ali iz dana u dan
    sade cvijeće sreće
    u živote
    zaboravljenih ljudi

    Phil Bosmans




    Ljubav je jedino blago
    koje se umnaža dijeljenjem

    Mi smo anđeli
    samo sa jednim krilom;
    možemo letjeti jedino
    ako se zagrlimo

    Bruno Ferrero





    Ljubav je jedina sloboda na svijetu
    jer tako oplemeni duh
    da ni ljudski
    ni prirodni zakoni
    ne mogu promijeniti
    njegov smjer

    Halil Gibran


    Svatko je savršeno savršen

    Osho





    Baš kao što rosa pomaže
    rastu cvijeta
    tako i unutarnja
    i vanjska ljubaznost
    potiću rast prijateljstva

    Paramahansa Yogananda




    Rekao sam drvu badema
    brate, pričaj mi o Bogu
    i gle, badem je procvjetao

    Sv. Franjo


    " Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
    Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
    Ne vjeruj zato što je to zapisano,
    Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
    Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
    Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."


    Budha




    Tko ne zna, a ne zna da ne zna
    opasan je, izbjegavajte ga!

    Tko ne zna, a zna da ne zna
    dijete je, naučite ga!

    Tko zna, a ne zna da zna
    spava, probudite ga!

    Tko zna i zna da zna
    mudar je i slijedite ga!

    Konfucije



    ZAMISLI




    Zamisli da nema raja
    Lako je ako pokušaš
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas,
    Zamisli sve ljude
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema,
    Učiniti to teško nije,
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije,
    Zamisli sve ljude
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.

    Zamisli posjeda da nema,
    Ako možeš, to me čudi,
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.


    Preveo:Vedran

    Autor:John Lennon



    Ne možemo činiti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju

    Majka Tereza





    Stvari ne vidimo onakvima kakve jesu, nego onakvima kakvi smo mi

    Talmud






    Za duhovno putovanje postoji samo jedan kraljevski put...ljubav

    Ljubi sva bića ; to je dovoljno

    Postoji samo jedan jezik - jezik srca

    Postoji samo jedna rasa - rasa čovječanstva

    Postoji samo jedna religija - religija ljubavi

    Postoji samo jedan Bog - On je sveprisutan

    Sri Sathya Sai Baba



    Ljubav je izvor mira
    Bog je izvor ljubavi

    Isus