Žuboravo stepenište
Autor slike: meni nepoznat
Kojim će puteljkom duša moja krenuti
Ovoga časa u trenutku budnosti
Možda procvasti će, možda uvenuti,
Ali bez one nepotrebne uzaludnosti.
Jer svaki je korak svjesno odabran
Poteći ću slapom što šapatom se stvori
Ni kameniti uspon srcu nije stran
Važno je da duša, pri usponu žubori.
Kojim se to riječima, voda mi obraća,
Kad kapima ispire prašinu svu
Možda duša rječnik ovaj nikako ne shvaća
Kad izabire hod po čvrstome tlu.
Stepenica jedna, u beskrajnom nizu,
Daruje stabilnost, uzemljenost snažnu,
Ali vode šapat kad srcu mi je blizu
Daruje životnost, utaženu i vlažnu.
Na vrhu stepeništa,Izvor me čeka,
I sve je skrojeno onako kako treba biti
Koračati po stijeni, bit' treperava rijeka,
Sve združene su karike u životnoj niti.
Koju nazivamo Postojanjem svojim
I svaki je put izbor naše duše
I kad s težinom stepenište brojim
I kad težina sve kapljice otpuše.
Pa je tijelo ogoljeno, a duša ga grli,
I u svojoj nagosti bez imalo stida
Po stepeništu hrabro ka vrhuncu hrli,
Rijeka svojim šapatom sve udarce vida.
Danas krećem riječnim tokom
Koji Izvor poslao je u nizine
Sutra snažnim unutarnjim skokom
Stepeništem strmim uspinjem se u visine.
Kojim će puteljkom duša moja krenuti
Ovoga časa u trenutku budnosti
Možda procvasti će, možda uvenuti,
Ali bez one nepotrebne uzaludnosti.
|