Pozdrav Mjesecu
Autor slike: meni nepoznat
Prošla vremena, pretpovijesni dani
Zvjezdano je kraljevstvo prosulo ruho
Mjesečevim ticalima žensko biće mami
U ponoćno modro, zemno doba gluho.
Zaljubljenost ova od pamtivijeka traje
Dvije duše vode dijalog nutrine
On biserjem ju kiti, dok oči joj sjaje
Obgrljena je zrakama srebrne tišine.
Niz dlanove joj klizi mjesečev prah
Stapa se sa rijekom što u tami teče
Svjetlosna zrnca rastjeruju strah
Pozornica je ova puna treperave sreće.
Žensko biće šapuće, molitvu izgovara
Svetost riječi struji svemirskim prostranstvom
Svako slovo, nova zvijezda, na nebu se stvara
Mjesečinom boji trag dnevnome izgnanstvu.
Pozdravljam te Mjeseče,svjetlosni brate,
Mjesečina tvoja Boginja je snena
Ljudska bića nikako Jednotu da shvate
Proći će još podosta zaboravnih vremena.
Do tada ti nudim, sedefaste zagrljaje,
Plodnost usklađenu sa mijenama tvojim
Zvjezdana slova koja tamom sjaje
Biserne tragove u mislima svojim.
I sve u skladu prirodnome, čaroliju plete,
Prikaz taj je mističan i rijetkima znan
Možda se kroz kakvu priču, mjesečine sjete
Ljudske duše prije nego utonu u san.
Prošla vremena, pretpovijesni dani
Zvjezdano je kraljevstvo prosulo ruho
Mjesečevim ticalima žensko biće mami
U ponoćno modro, zemno doba gluho.
|