Mudra Sova
U plavetnoj šumi na početku svijeta
Već odavno žive čudnovata bića
Daleko od nemira, jer buka im smeta
U tihovanju nastaje jedna nova priča.
O mudrosti koju ljudska bića traže
Prekopavaju knjige, prašne pergamente
Mudroj je sovi tihovanje draže
U mirovanju upija svjež miris mente.
Sve ostale ptice usijanih glava
Buran život vode, pretražuju znanje
Noćni sat kad otkuca, njima se spava
I putuju maštom kroz nevidljive sanje.
Kad utihne život, i mjesečina sipi
Mudroj Sovi budnost otvorila je oči
Nevidljivo znanje u njoj vrije,kipi
Upija u sebe neobične moći.
Ali ne one, s kojima se vlada
I postiže snaga nad drugim bićima
U spoznaji ovoj najvećoj do sada
Uživa okrijepljena u eliksir pićima.
Svaka kap darovana u šumskoj tišini
Otvara joj pogled ka dubini svemira
Najtamnija noć, a uživa u bistrini
Što otklanja iz nje svako zrnce nemira.
Cijelu je noć u nutrinu zadubljena
Pretražila je kutke skrivene do tada
Svemir ju grli, u njega je zaljubljena
Ispunjava ju svjetlost kao nikada do sada.
Zora kada svane, Sova se povlači
U tišini duplje, meditaciju nastavlja
Novi veo s očiju ponovno sad svlači
Tihovanje prepuno je unutarnjeg slavlja.
U plavetnoj šumi na kraju svijeta
Već odavno žive čudnovata bića
Daleko od nemira, gdje mudrost cvijeta
Gdje svaki je udisaj jedna nova priča.
|