četvrtak, 27.07.2006.
Bahati žabac
Bio je punašan mali klinac.Kuća do moje.Vrata do vrata.dok bi mu se drugi rugali mene uopće nije diralo kako on izgleda.Tko zna,kada danas razmišljam o tome-možda ga je upravo to smetalo..kod ostalih je znao na čemu je,znao je kako će se ponašati prema njemu i čime će koga moći podmititi-potkupiti..a ja sam prema njemu bila drugačija od svih njih ponašala sam se prijateljski…nikada nisam pomislila da bi ga to moglo zasmetati,da bi mogao pomisliti da mu se rugam..ali je,ne znam da li je sam došao do tog de-bil-nog zaključka ili su mu ostali pomogli u tome…
Vidjela sam da se promjenio..nešto mi je u njegovu stavu to govorilo…nikada nisam shvatila zašto ga je privukla ta (neću blagim riječima) gamad-stoka,bili su stariji od nas,a ponašali se puno mlađe i uživali u maltretiranju-ne mogu ni na koji način reći da sam gajila ikakve simpatije prema njima..on je sve češće vrijeme provodio u njihovu društvu,to je bila njegova odluka i nisam imala ništa protiv nje,čak sam pomislila da se će se možda uz njih uspjeti riješiti kompleksa..Kako sam bila glupa..samo su ga željeli iskoristiti da napakoste meni-i uspjeli su-nije bitno što su napravili-nije bitno što su od njega saznali-Bitno je to da me on razočarao-u onom trenutku bio je uz njih-vidio mu se ponos na licu-bio je uvjeren da sam se družila s njim iz sažaljenja-to je i rekao…a oni stajali su iza njega s posprdin smješcima na licima…u tom trenutku je njihov (kako su ga oni nazivali) «Vođa» prišao mi i pružio ruku-nikada nisam mogla shvatiti zašto se on družio s njima..bio je drugačija..ali ljudi imaju više maski..to je bila jedna od njegovih-znao je glumiti dobricu-iz ne znam kojeg razloga prihvatila sam njegovu ruku-i tada mi je rekao zašto su ovo napravili-jednom su ih ulovili u nekoj gluposti,a netko je rekao da sam ih ja cinkala,nažalost nisam,ja sam za vrijeme toga bila na sasvim drugoj strani kvarta i uopće nisam znala što se događala-tamo dolje…ali sam ipak ostala glavni i dežurni krivac…kada mi je to rekao gurno me natrag na tlo..imala sam sange da se ustanem-valjda-ali njegove su me riječi potakle na razmišljanje…
Moj «prijatelj» je praktički isti scenarij ponovio još jednom..i taj put je kao i onaj 1. za nagradu dobio tko zna koliko krafni-i naravno-preprepre…najeo se…
I kao i prvi put nakon toga su ga otkantali….nikada mi se nije ispričao..ne zamjeram mu ništa..to je bila njegova odluka..i iako me boli to što je učinio..nisam ljuta na njega..samo razočara i toplo se nadam da ga je nakon oba prežderavanja neizmjerno jako bolio želudac-
Vidjela sam ga nakon jednog od tih prežderavanja-izgledao je napuhao,ponosno,bahato-podsjećao je licem i hodom na žabca-znam da to nije lijepo do mene..ali to je ništa naspram onoga što su oni napravili meni..iako svaki grijeh je grijeh..i ne vjerujem u podjelu na male i velike…kad počiniš grijeh sagriješio si..ali i to je ljudski..
