četvrtak, 29.03.2007.
Pomoć....
...
neke sam čudne volje...čas sam happy,čas sam u nekoj depri...više ni sama neznam...
došla sam luda : )
sam Ga bila vidila u ponedjeljak...i ono šta nisam mogla vjerovati je da me On prvi pozdravio i čak mi se nasmiješio...e da...onaj predivan osmjeh ... : (
razmišljam si nešto...već duže vrijeme...
dal da Mu pošaljem poruku...dal ima šanse za nas...dal imam ja priliku na drugu šansu... : (
mislim...znam da će me otkantat tj.sigurna sam u to....jer je sa drugom koju očito voli...al opet ako ne probam neću nikad znat...a tako možda ako Mu pošaljem poruku i ako me odjebe...možda ću onda moći krenuti dalje,možda ću se tada pomiriti s tim da Ga nema više...da je otišao zauvijek! : (
već dva puta kad sam mu se ja javila dal ima šanse za nas...oba 2 puta me otkantao,rekao da me prebolio i da ne osjeća prema meni ništa...ali onda...onda bi mi se javio..moleći da mu se vratim i da budemo ponovno skupa...naravno ja glupača Ga uzela nazad...ali ne žalim...ne žalim niti jedan dan proveden s njim...i nikad ni neću....
nego sad me to baš muči...i opako bi mu poslala poruku (naravno znajući da će me odjebati)...
znam da ako mu pošaljem poruku da će mi se smijati i On i njegova draga...ali opet...nemam ništa za izgubiti...jer sam odavno sve izgubila... : (
Zato Vas pitam za pomoć...šta bi te vi napravili da ste na mom mjestu i dal je uopće pametno da mu pošaljem poruku i po 3. put se osramotiti....koji je vaš savjet...sad mi je to jako potrebno...ali jako...: (
WITHIN TEMPTATION - SAY MY NAME
Say my name
So I will know you're back you're here again
For a while
Oh let us share
The memories that only we can share
Together
Tell me about
The days before I was born
How we were as children
You touch my hand
These colors come alive
In your heart and in your mind
I cross the borders of time
Leaving today behind to be with you again
We breath the air
Do you remember how you used to touch my hair?
You're not aware
Your hands keep still
You just don't know that I am here
It hurts too much
I pray now that soon you're released
To where you belong
You touch my hand
These colors come alive
In your heart and in your mind
I cross the borders of time
Leaving today behind to be with you again
Please say my name
Remember who I am
You will find me in the world of yesterday
You drift away again
Too far from where I am
When you ask me who I am
Say my name
These colors come alive
In your heart and in your mind
I cross the borders of time
Leaving today behind to be with you again
Say my name
nedjelja, 25.03.2007.
...
evo mene...
nisam odavno pisala jer komp mi se razbio,jednostavno je prestao raditi i onda je jadan bio na popravku...ali sad opet valja,na svu sreću...
nema ničeg novog...osim šta sam ponovno sva neka u bedu...nemam volje za niš...samo cmizdrim i razmišljam...naravno to mi ne pomaže nikako,ali samo to mi je ostalo...
nisam Ga vidila već jako puno...a i da Ga vidim isto mi je...šta kad znam da nije moj,da neće više biti moj,kad voli drugu...e da...
sve mi to izjeda dušu polako polako,dan za danom...svi oko mene nekako izgledaju sretno...a ja više nemam volje za niš..pa čak ni smijati se više...kad je taj smijeh lažan...a ma....
ima dana kad mi sve izgleda lako,kad imam osjećaj da sam Ga preboljela...i onda...dosta mi je vidit nešto ili čuti nešto šta me podsjeća na Njega i opet ista priča...
kad bi samo znala dal me se sjeti koji put...dali mu je ipak još malo stalo do mene,dal se sjeti dana kad nam je bilo lijepo...ali sigurna sam da ih je zaboravio...da se više ničega ne sjeća...da je sve to palo u zaborav...
Gljiva mi je proslijedila štafetu...pa da i to napiše...mislim ni neznam šta tu treba pisati ali dobro...probat ću nešto naškrabati...
Rođena sam 02.05.1989...
bila sam jako mala beba...i trebala sam zapravo umrijeti...ali kao da mi je neko poslao anđele i ljudi koji mi nisu ništa su mi spasili život...
brat me nije volio u početku...bio je jako ljubomoran na mene...ali kasnije se nije mogao maknuti od mene...i naravno tukao me : )
imam francusko ime...kao i moj brat...očito starci su nam bili u nekoj fazi romantike kad su nam davali imena...hehehehe pa tako da većina njima je teško pročitati moje lijepo ime... : )
išla sam u osnovnu školu u kojoj je bilo pre ludo...super frendovi i super atmosfera...
neznam zašto,iz kojih razloga ali upisala sam ekonomsku školu...očito nisam bila previše svoja tijekom upisivanja hehehehe pa tako da ću biti propali ekonomist : )
Dosta sam povučena...pomognem kako god mogu...frendovi su mi ful važni...iako i oni su me puno puta zajebali i iskorištavali...
svima uvijek sve oprostim...ali uvijek,i baš sve...mnogi kažu da sam predobra...
volim popiti...da...da : ) luda,otkačena iako se nebi reklo... : )
Užasno se bojim paukova,skakavca,škorpiona...imam fobije od tih ljigavih malih stvorenja...
ja ih nemam niti htrabrosti ubiti...jer mislim da bi me onda napali veća grupica tih stvorenja...bolesno... nego samo se proderem i svi u kući odmah znaju o čemu se radi : )
bojim se užasno i morskih pasa...pa tako da nikad ne idem u duboko...nego kad vidim veću grupicu ljudi u vodi,onda idem se i ja bučkati...jer moja teorija je da...ako i dođe morski peso,prije će napasti te ljude a ja ću stići pobjeći...: ) svi mi govore da tu kod nas nema morkih pesova...ali ja idem na sigurno hehehehe
kao mala razbila sam 2 puta čelo...brat je bio kriv...: )
prvi put me sa klackalicom puknuo,a drugi put sam trčala za njim i pala...
razbila sam i koljeno...bilo je to jako ružno za viditi...vozila sam biciklu i zakačila neznam kako kadinu i svu kožu otkinula...bljaki...
ali na svu sreću nikad nisam ništa razbila...: )
Obožavam ludu vožnju...nabrijane motore i aute...
za sada imam peugeot od 50 kubika...ali ja bi nešto jače...
malo radim sranja na cesti...šta me puno puta i koštalo...niti sama neznam koliko sam se već puta skrcala sa motora hehehehe...
čak sam i prije nešto više od godine dana imala i prometnu nesreću...glupi poljak se zabio u mene...došla su droti i tip je najebo...i sada me boli koljeno za poluditi jer sam ga sjebala : )
Obožavam sladoled...jedem ga uvijek...kod mene doma uvijek ga mora biti...baš ga obožavam...mljac,mljac...evo i upravo sam pojela jedan...njami : )
I za zadnje...ono šta svi znate....
volim jednog dečka...s kojim sam bila dosta i s kojil sam prošla sve i svašta...i koji me puno puta povrijedio...3 puta pustio...dala mu 3 šanse...ali ja nisam dobila niti jednu...i sad je on sa drugom : (
htjela bi da mi se vrati...ali znam da neće..nikad više... : (
Štafetu šaljem:
mjesecevo dijete
river of blood
ALL THE TEARS I EVER CRY,
COULD NEVER MATCH
THE PAIN I FEEL INSIDE...
četvrtak, 15.03.2007.
...
...
bol...bol se ponovno vratila...
jaka je i prodire duboko u dušu...
takav mi je dan...od jutra sam jako u bedu...i opet moram furati frendovima kako mi se spava... : ( da ne skuže da sam opet u kurcu...
plačem i suze nikako da stanu...moram ih izbaciti iz sebe...
čuješ i vidiš stvari koje neželiš...stvari koje želiš ignorirati, koje želiš da nisu stvarne,koje želiš da se ne događaju...
želiš odgovore na pitanja, želiš neka objašnjenja...neki razlog za živit...
pitaš se zašto se sve to tebi dešava,šta si skivila da si zaslužila svu tu bol...
maštaš o tamo nekim lijepim trenucima koji se nikad dogodit neće...maštaš o sreći...koju nikad nećeš imati...
I onda shvatiš kako je On i dalje s njom,u njezinom zagrljaju, kako su sretni,kako uživaju, kako Njega ne briga za tebe...kako te se ne sijeti niti jedan jebeni trenutak,kako je zaboravio sve...i onda biš Ga najrađe mrzila svom dušom...ali nemožeš...nemožeš jer Ga voliš svim srcem,svom prokletom dušom,svakim dijelićem tijela...
I onda ta bol raste...boriš se sam sa sobom jer želiš zaboraviti a ne možeš...jer te sve još uvijek podsijeća na Njega...na ljubav koja je nekad postojala...koja je trebala značiti nešto...
kao da je duh koji te proganja i koji te ne želi pustiti na miru...
ne možeš disati bez Njega, ne vidiš ništa drugo osim Njega...ne možeš ništa bez Njega...
postaneš rob...sam sebi rob...
Kad voliš,pazi koga zavoliš jer ljubav nije samo lijepi cvijet,ljubav mora biti gorko vino,suze ledene. Zato nemoj misliti da je on za tebe pravi, samo će jedan biti, kad vidiš da te voli više od sebe. To je ljubav,mala slatka gorka stvar!
ponedjeljak, 12.03.2007.
Napokon izrečena riječ "ciao"....
super sam volje...
mislim da sam počela slušati sve vaše savijete...
moram se i pohvaliti...uspjela sam ono što nisam prije mogla...šta sam mislila da će mi biti ful teško...
danas sam Ga pozdravila!!!!!
tako sam ponosna na sebe... da ...da...
išle smo doma iz škole frendice i ja,a on je sa frendom stojio nagnut na zidiću..dok sam mu se približavala u sebi sam si govorila dal da Ga pozdravim ili ne...kad smo mu se baš približile....gledo me ravno u oke i ja Njega isto i rekla sam mu "ciao"...da....nakon više od 3 mjeseca ja sam Ga pozdravila...uspjela sam izreči tu meni jako tešku riječ...i onda nas je pozdravio a ja sam nastavila hodati kao da sam pozdravila običnog frenda...a On...On je ostao paf...začuđen....baš nije mogao vjerovati..: )
moram reći da mi je bilo teško...ali da budem iskrena kao da mi je pao kamen sa srca...kao da se sad osjećam lakše...jako puno lakše...
frendice koje su bile s menon...također su ostale...nisu mogle vjerovati...a i one su ponosne na mene...i jako,jako sam im zahvalna šta su uz mene...volim vas puno...puno....i jako sam zahvalna i svima koje me sa bloga podržavaju...mjesečevo dijete,gljiva,river of blood,ivančića....hvala vam puno! : )
možda je taj "ciao" šta sam uspjela izreći moj korak naprijed...neznam...to ćemo viditi...ali tako sam se danas osjećala super...baš mrak...
znam da ću još dugo biti u bedu radi Njega...plakati...ali pokušati ću živiti svoj život....da..da....
Smij se i kad bi plakati htjela, osmehom sakri sto ti srce skriva, ne dopusti onom sto ti bol nanese, u tvojim suzama da uziva!!!
subota, 10.03.2007.
Sad....
evo mene...naravno opet sa voljom od k....
niš mi ne ide kako treba...ali baš ništa...ocijene u školi su mi katasrofalne...sa starom se svađam skoro cijelo vrijeme...a On je sa njom...
naravno On je glavni uzrok svega toga...baš sam skužila da od kad smo prekinuli neda mi se ništa...učiti,zajebavati se...ništa!!!
dok kad smo bili skupa imala sam super ocijene...stara je bila presretna zbog toga,uvijek sam se smijala...sve je bilo savršeno...
kako se nešto može u trenu raspasti...to je nešto nevjerojatno...
da...On je sretan ima curu koju očito voli i koja voli njega,ima frendove i sve mu ide super...a ja...doma u svojoj sobi sklupčana na krevetu plačem zbog Njega...gledam naše slike i srce mi se para...sve je bilo ko u bajci...sve je bilo savršeno...dolazio je kod mene doma...svi su ga upoznali..pa čak ga je i moj brat zavolio iako mu prije nije bio simpatičan...sve je izgledalo kao da će to trajati...sve je išlo nekim dobrim putem...bila sam okružena srećom...imala sam Njega...
pitam se...zašto ja nisam mogla dobiti drugu priliku???ja sam Njemu ih dala 3 i za niti jednu nisam požalila i nikad Ga nisam krivila za to šta me povrijedio...nikad Mu za to nisam prebacivala...
zašto i ja nisam mogla dobiti barem jednu...mislim da sam zaslužila...želim samo jednu priliku...pa to nije puno...barem mislim...želim da budem ponovno sretna...da se ponovno osjećam voljeno...želim Njega...da Ga ponovno mogu zagrliti,osjetit Njegov dodit,Njegove usnice...jedna prilika bi mi bila dovoljna...ali ta jedna prilika mi se nikad neće pružiti...
oko mene sve se kreće...svi idu naprijed...svi traže sreću i u drugima...a ja...ja ostajem na istom mjestu di sam ostavljena...sama...uplakana...
gledam sve oko sebe...a ja nemogu napraviti korak nigdje...zarobljena sam u noćnoj mori koja nema kraja...
WITHIN TEMPTATION - BITTERSWEET
If I tell you
Will you listen?
Will you stay?
Will you be here forever?
Never go away?
Never thought things would change
Hold me tight
Please don't say again
That you have to go
A bitter thought
I had it all
But I just let it go
Hold your silence
It's so violent
Since your gone
All my thoughts are with you forever
Until the day we'll be back together
I will be waiting for you
If I had told you
You would have listened
You had stayed
You would be here forever
Never went away
It would never have been the same
All our time
Would have been in vain
Cause you had to go
The sweetest thought
I had it al
Cause I did let you go
All our moments
Keep me warm
When you're gone
All my thoughts are with you forever
Until the day we'll be back together
I will be waiting for you
srijeda, 07.03.2007.
Sreća malo traje....
da...
u bedu sam...jako u bedu...
danas sam se uvjerila da su On i njegova draga ipak skupa i dalje....da nisu prekinuli...
išla sam od škole...i nisam ih uopće skužila da hodaju ispred mene...i onda..njegova draga me skužila..namjerno je stala,objesila mu se za vrat,pogledala me onim njezinim prokletim pogledom i pobarila Ga...ja sam samo prošla...i onda kad me i On skužio...ona Mu je nešto rekla i pogledala je u mene...ja sam stojala nagnuta na zidu i čekala staru da dođe po mene a ona kad se pozdravila s Njim išla je do frendica koje su stajale nasuprot meni i gledala me...ali gledala me onim pogledom u smislu..."ti si izgubila i sad je moj"i svaki put kad me vidi tako me gleda...ide mi više na živce...pa dobro nek si ga drži....
tako sam počela plakati kad sam došla doma...sam se zatvorila u wc i plakala...opako plakala...
znala sam da nisu prekinuli...osjećala sam to i nisam si htjela ufuravat neke spike i nisam se htjela nadat ničemu da se ne razočaram...ali ipak...danas kad sam ih vidila skupa kako se drže za rukice i kako se bare me opako zaboljelo srce...a bilo mi je tako lijepo dok ih svo to vrijeme nisam vidjela skupa...
zašto Ga ne mogu zaboraviti jednom zauvijek...zaboraviti da smo ikad bili skupa,da nam je bilo lijepo,da smo se voljeli,zašto nemogu sve te dane ostaviti iza sebe...zašto nemam snage za sve to....
želim da sve to prestane...da kad prođem pored Njega da ne osjećam ništa,da kad ih vidim da ne padnem u bed...da ne boli to tako jako...
ali očito tražim previše
zašto me sve to proganja....
I posljednji zraci sunca nestaju na zapadu.Kao i uvijek sjedim sama i promatram zalazak sunca,sama.Moje si misli zaboravio i sada stojiš vidoko,nedostižno iznad mene.Moja te patnja ne može gurnuti,jer me ne želiš.Moje srce i sad krvari zbog tebe.Zašto uživaš da mi nanosiš bol,meni koja te obožavam?zažto su ti usne nijeme?Zar ne vidiš,da te svuda pratim pogledom i ludim ako te ne vidim jedan dan.Zašto si slijep za moje srce?Dozvoli mi malo moje da te volim i da budem sretna.
ponedjeljak, 05.03.2007.
Happy... : )
opet ja...
u 3 dana...3 nova posta...ali baš mi se nekako piše...
čudo svjetsko...ali ja sam dobre volje...tj.super volje....da...da...čudno ali istinito...
malo sam poludila danas (u dobrom smislu)...sam se smijala ko luđak...pričala gluposti...
ke bomba osjećaj...da...da....
kad bi mi svakog dana bilo tako...e da...
danas sam Ga i vidila...prošo je pored mene i moje 2 frendice...gledala sam Ga ravno u one predivne plavo zelene oke...ali Ga nisam uspjela pozdraviti...usta su mi se ko blokirala...hehehehe
i dok je pozdravljo moje frendice gledo je u mene...a ja sam Ga i dalje gledala...i odlučila sam da ću Ga pozdraviti drugi put kad Ga vidim...pa nije to tako teško ipak : )ali pozdravit ću Ga kad bude sam...a ne kad je sa curom... : )
i čak nisam uopće bila u bedu kasnije...već sam bila predobre volje...e da...danas mi niko i ništa nije moglo pokvariti ovaj predivan dan 
neko govori da više On i njegova cura nisu skupa...ali ja ne vjerujem u to...i ja ih nisam vidila skupa već jako puno...tj.od predprošlog tjedna...ali znam da su skupa...osjećam to...pa tako da si neću ufuravati u glavu neke stvari pa da se kasnije razočaram...jer im je lijepo skupa....i po meni će biti još dugo skupa...da...da : )
joj...baš sam super volje...i baš mi je tako lijepo...mislim da bi mogla se smijti dok ne umrem...hehehehe...oke mi se sjaje od sreće...iako neznam od kud mi...
Će bit kad bolje????
....
opet novi post...znam da sam ga i jučer napisala...ali neke stvari su me navele na razmišljanje....ste se pitali kad...dali je vašim prijateljima stvarno stalo do vas...kao šta pričaju...
osjećam se nekako jadno...
s nekim još od osnovne škole planiraš da odete skupa na faks...i onda....u roku niti godine dana to se promjeni...ta osoba te zamjeni i zaboravi to i odluči ići s nekim drugim...ostala sam tako zbedirana kad sam to čula...s nekim se družiš toliko godina i taj te onda brzo zamjeni...brzo mu postane neko drugi bolji od tebe...a ti stojiš sa strane ko budala...
ili...napraviš nešto šta misliš da je za tebe dobro...i onda se povjeriš frendu i on ti doslovno zabi nož u leđa...smatraš da će ti bit podrška...da će te razumijeti..ali ne...još ti i počne govoriti ružne stvari....
a ja...ja ko idiot i dalje trčim za svima njima...nadajući se da će se stvari promjeniti...da ću im ponovno postati zanimljiva...radim sve i svašta...ali stvari idu samu prema dnu...
polako...ali ko da me svi zaboravljaju...svakim danon...djelić,po djelić...me odbacuju...ostajem sama...i onda uz to šta patim radi Njega...sam i u kurcu radi frendova...sve mi ide baš neakako prema dolje...sve mi se ruši...iznutra umirem,venem svaki dan...
možda sam ja kriva zbog svega toga...ali mislim da nisam..uvijek sam bila uz svih njih...kad god im je trebalo...pomogla na sve naćine...ali i dalje svi me stavljaju sa strane...
zašto?zašto mi se sve to događa....zašto osjećam tu prazninu u sebi...
GIVE ME SOMETHING TO KILL THE PAIN...
THERE IS NO TOMORROW AND NO TODAY....
MY SOUL IS NOT FOR ETERNITY...
AND I WILL FADE AWAY...IN MEMORIES....
nedjelja, 04.03.2007.
Cool day....
...
hm...danas je bio predivan dan...sunčan i topli za poludit...
sa frndicama sam išla na puntu...a od tamo kod mene doma...
čak sam i bila dobre volje danas...
...
jučer i u petak su bili koma dani...
u petak svi su oko mene bili pijani...a ja trijezna...nisam se mogla napiti 
...i onda sam se pokupila iz kafića i išla kod jedne osobe...da...opet sam bila sa onim tipom...lijepo mi je s njim...čisto da zaboravim malo na dotičnog...simpa je i zgodan...a i da budem iskrena treba mi neko...uz koga ću se osjećat dobro...ali onda kad sam došla doma...ista priča...misli su mi odlutale kod Njega...sam se pitala di je...s kim je...šta radi...ali uz ta pitanja jedini odgovor mi je bio...ONA...najvjerojatnije su bili skupa... opet sam plakala...ali na svu sreću brzo sam zaspala....
subota je bila još gori dan....ja i moje 4 frendice smo bile mrtve trijezne...šta je najgore...svi oko nas su bili pijani...tj.bilo im je veselo...ali zato tek jučer sam vidila...da i ja po neke pute izgledam grozno kad sam pijana...užas!!!
sama sebi sam rekla da nikad više nebi bila onakva ko pojedine osobe...i onda smo išle na roćkas...i tamo isto...svi veseli a mi stojimo i gledamo sve te ljude...i niš nam nije bilo veselo...barem ne meni...pa tako da sam se pokupila i išla doma...u svoj lijepi krevet...di opet sam mislila na Njega...ufa...
ovo mi je bio najgori vikend...ali najgori...
nadam se da će idući biti bolji...
subota, 03.03.2007.
Ja...bez riječi... : (
četvrtak, 01.03.2007.
....
e da....
evo mene...malo sam neke jadne volje...onako za promjenu
sam Ga vidila...ali nisam osjećala ništa do sada...sad me uhvatila neka depra....
tj.išla sam sa frendom da si napravi tattoo (to mu je moj poklon za roćkas)...i palo mi je na pamet nešto sasvim glupo možda nekima...ali meni važno...
kad smo 2.put prohodali...On si je taj dan prije nego je došao kod mene doma išo napraviti tattoo - zmaja....koji je predivan...neznam od kud sam se toga sjetila...ali inače taj zmaj mi je bio vrlo bitan kao i Njemu...
i onda sam se počela pitati...dali će se 1.4. sjetiti mene...dana kad je napravio tog zmaja...dana kad je počelo nešto predivno...dana kad sam se osjećala potpuno i voljeno...dana kad se i On tako osjećao...
i onda sam malo razmislila i zaključila....neće...neće se sjetit ničega!!!!
vidim po Njemu kako mu je svejedno....ne briga Ga kako je meni...možda to tako mora biti...
mnogi su rekla kako će mi se vratiti...kako ćemo ponovno biti skupa...divim se tim ljudima...koji imaju neke nade u to...jer ja sam nadu izgubila odavno....
prije sam znala cijelo vrijeme buljiti u mobitel u nadi da će me zvati ili poslati poruku...dok sada više se ne nadam ničemu i ne očekujem ništa...
i boli kad se sjetim svega...tj.kad se sjetim nekih sitnica koji mi prije nisu značila na koje se nisam obazirala...dok sad te sitnice opako bole...
još kad se sjetim ako su svi govorili kako si pašemo i kako smo slatki par...ali očito to nije ipak bila istina...
Pokusavam biti mirna ali mi ne ide za rukom jer mi ti hodas po mislima koje se nikako ne mogu rjesiti!dali znas da svaki uzdah bez tebe nepodnosljivo boli?jesi li se ti ikad ovako osjeco kao sto se ja osjecam sada?jesi li?mislim da nisi jer da jesi nebi dopustio da se i meni to dogada,zar ne?
