subota, 24.10.2009.
ŠUPENDARA ... priča prva...
Ovo je priča prva, glede nas žena koje svako malo ulijećemo u kretene i konje čija narcisoidnost, sebičnost i laži čine od nas ŠUPENDARE.
Dakle, ja sam kćer uglednog odvjetnika, dobra učenica, predana studentica i sve kak se šika. Stari me ono fakat obožava, prelazi preko mojih šupendarskih ispada i eskapada, jer, sredit ću se ja već. Kad završim pravo, preuzimam njegovu odvjetničku kancelariju i kenj, ser, život je lijep i sva ta sranja.
Zapravao sam u duši teška fufendara i zbog toga mi starci nameću kruti odgoj i standardne obrasce ponašanja fine cure, jerbo treba me izvesti na pravi put. A ja samo žudim za teškim seljačinama, alfa mužjacima koji dobro karaju. I stalno skupljam takve otpatke koje naravno tajim od svojih.
Ali, kao što uvijek poslije kiše dolazi sunce, tako u moj život ulijeće ON. Fin dečec, uredno počešljan, zalizan, šuljica, prslučić, štofane hlačice, dobar student, iz fine obitelji. Zapravo izgleda kao prava pederčina, ono, tubaš totalni, ali znam, moji bi svršili od sreće kad bih njega predstavila kao frajera.
A on se pali na mene. Hmmm...mozgam ja u toj svojoj poluretardiranoj glavici što mi je činiti. Rekoh sebi, dosta je bilo jebača, ajmo malo probati ove fine dečece. Čisto ono, mogu tome pristupiti kao nekom znanstvenom eksperimentu, da vidimo kako takvi fukaju.
I krene naša veza. Jebote, ne da mi je bilo dosadnooooo, nego sam htjela ispizditi. Zapravo je bio glup ko kurac, ali starci su konačno bili sretni. Vodio me na izložbe, kazališne predstave, balet...sva ona ultraurbana sranja na kojima moraš biti. I uvijek neka ovlaš pusica, sve neka finoća....a ja čekam, pravim se isto kao fina, ne smiješ mu dati prije nego prođe bar šest mjeseci veze, oooo.....koja sam ja šupendara bila...
I desi se prigoda da mi starci odu na more. Ja sam doma. Rekoh sebi, ovo je prilika i pol. Nazovem ga, i velim da sam sama doma. Veli on da dolazi.
jesjesjesjes...odgledam si malo pornjave da još više budem nabrijana, ono, nabacim haltere, boca vina na stolu i čekam....tup tap tup tap tup tap...kucam po stolu, pola čuke, čuka, čuka i pol, dve čuke...pizdim, pizdim...nazovem.
A u kurac, odjednom mu je pozlilo. Povraća, u komi je. A niš, odgledam pornjavu do kraja i to onu gdje bauštelac štepa neku finu damu, izjebem se sama i prođe dan.
Nakon toga, desilo se još par prigoda gdje sam bila sama doma i zvala ga da dođe. Svaki put je neki kurac izmislio.
Kad mi je šupendari konačno zatiltalo da neki kurac ne valja, posjednem ga i izvučem iz njega ono što me je uvjerilo da sam ja neviđeni magnet za svakojake šupkotlačitelje. Moj im je šupak očito najdraža poslastica.
Dijalog:
JA - Nešto ne valja. Želim znati što ne valja. Zašto me ne želiš? Imali smo toliko prilika, ti me izbjegavaš. Je li vjera u pitanju?
ON - Ma ne. Ti si jednostavno predivna osoba. Ne želim te imati na onaj životinjski, animalni način. Ovako mi je predivno s tobom. Čemu sex? Nema potrebe za tim.
JA - (još sam uvijek fina)...Možda tebi nema, ali ja žudim za tobom.
I stavim svoju ruku na njegov trbuh. Počnem se pripijati uz njega, počnem ga mazno ljubiti, strasno dahtati. On se migolji, te nemoj, nije vrijeme, nije mjesto. Ja ruku u njegove gaće, a kad tamo......MLOHAVA ŽLUNDRA....aaaa...užasaaaa....jebote, netko mi je oduzeo dar zavođenja...wtf?
I tada on meni priznade ovo:
Čuj, moram ti reći, ja sam homoseksualac. Ti si mi zapravo bila samo paravan. Odabrao sam tebe, jer si iz fine obitelji, i mislio sam si, ova neće ni pomisliti na sex prije braka. Dakle, imam vremena bar godinu, dvije da imam lažnjak curu, a onda te napucam jer to nije to.
Aaa??? tako sam gledala saslušavši njegovo priznanje....a onda sam prosiktala: "mrš u tri pičke materine, pederčino jedna, kud si mene našao jebati na suho, da bogda da ga nikome u šupak nikada ne stavio, i nikada ga od nikoga u šupak ne primio...." i još sto čuda kojih se više ne mogu ni sjetiti, tako da eto ipak nakon 7 mjeseci šupendarske veze, na kraju baš i nisam ispala šupendara do jaja....
