Doček nove. Gotovo sve spremno. Naravno došla sam prva kako bih maji još pomogla pripremiti zadnje sitnice, finiširati ugođaj jer sam za to stručnjak, namjestiti glazbu i tako.
Polako je počelo pristizati društvo. Prvi su stigli Matija i Kiki, uvijek nerazdvojni, baš kao ja i Maja.
„A gdje je vino?“ upitala je Maja Kikija odmah na vratima. Umjesto odgovora začule smo samo tup udarac po čelu:
„sorry, zaboravio sam… Mata, odvezeš me kuć po njega?“
„ofkors, aj upadaj“ –rekao je Matija i zazvonio ključevima auta. Otišli su po obećano i neizostavno vino, a u međuvremenu pristigli su Mario, Marina, Tihana i Željko. Dobra atmosfera se provlačila kroz čitavu večer, a naravno, napokon pristiglo vino ju je potpomagalo. Nismo društvo koje se opija, ali znamo popiti nekoliko čašica za bolje raspoloženje.
Čitavu večer smo se nekako grupirali: Maja i Matija, Tihana i Kiki, Željko i Marina. I naravno, ja i Mario. Ne, nismo mi tvorili parove ili zatelebane golupčiće. Jednostavno se uvijek tako posložimo, imamo najviše zajedničkih interesa. Maja i Matija su sa Tihanom i kikijem neko vrijeme kartali, a kasnije se povukli k peći i veselo čavrljali o svim svojim propalim vezama i ljubavima, Tihana i kiki su nestali negdje vani, bacajući petarde i grudajući se, vjerojatno zbog viška energije koja se u njima nakupljala. Željac i Marina su, kao kompjuterski freakovi, uz komp raspravljali o nekim novim programima. A Mario i ja? Razvukli smo se po kauču i pokrili dekicom, ležala sam mu glavom naslonjena na rame i potiho smo pričali. Onako neobavezno:
„znaš, razmišljam o tome da ostavim Klaru…“
„pa zašto, čini mi se kao da se odlično slažete“
„ma da, slažemo se, u tome nekako i je problem.“ Rekao je i počeo mi lagano milovati ramena, igrajući se britelicom moje oskudne haljinice.
„ne razumijem te. Kako problem može biti u tome što se slažete?“ upitala sam i uhvatila ga za ruku kako bi prestao i pogledala „onim“pogledom.
„pa eto. Jednostavno nema svoje ja. Što god ja predložim u redu je, kad je po srijedi neka prepirka uvijek popusti da se ne posvađamo, mislim da kad bih ju i prevario da bi prešla preko toga…“- šapnuo mi je zadnju rečenicu u uho i vratio ruku na moje rame i nastavio putovati prstima rubom moje haljine.
„ok, imaš pravo, tu zbilja nešto ne štima. Kak vam je u krevetu?“
„isto tak, hladno i rutinski. Kao da jebem biljku… sve što radi, radi ako da mora…“-preselio je ruku na moj struk a drugu spustio na moje koljeno ispod dekice.
„zbilja? Ja nikad nikom ne bih dala radi reda. A kad dajem, dajem maksimum“prihvatila sam njegovu igricu i stavila svoju ruku na njegov napeti trbuh.
„da, to sam i mislio. Činiš mi se kao osoba koja je dobra u tome“-namignuo je i lagano povlačio ruku po mom bedru prema gore.-
„kako te onaj tvoj tretira? Drži li te kao kap vode na dlanu?“-upitao je
„pa i ne baš. Znaš i sam da ga skoro nikad nema, a kad se i vidimo, to je samo seks na brzinu i pusa za laku noć.“- dok sam mu pričala prebacila sam ruku na njegova prsa i čupkala dlačice, milovala mu bradavice.
„znam da nije moje područje, ali… što ga se ne riješiš? Zaslužuješ nekoga tko će…“ ostavio je rečenicu nedovršenu i blagim i brzim pokretom samo okrznuo moje gaćice, te vratio ruku na moje bedro.
„ne znam“-rekla sam iskreno-„zbilja ne znam. Vjerojatno bi si trebala naći nekog boljeg.. nekog kao…“ –povukla sam svoju ruku s njegovih prsa na niže, ovlaš mu dodirnuvši već pomalo tvrđi dio u trapericama, i spustila ju na gornji dio bedra.
„znam ja jednog tipa koji bi ti baš odgovarao. Voli cure kao ti, pazi ih i mazi, sve ono što tebi treba i što zaslužuješ“- primio me za struk i privukao bliže k sebi. Sad sam već mogla osjetiti njegov dan na svom vratu… miris njegovog parfema.
„ma daj?“ uspjela sam zadržati potpuno ozbiljan izraz na licu-„a koji je taj, voljela bih ga upoznati malo bolje“
„pa…“pokušao je nastaviti započetu igru, no prekinula ga je iznenadna buka, pucnjava petardi i vatrometa i čestitke sa svih strana.
„sretna ti nova…“prošaptao je i poljubio me. Zaboravila sam na sve oko nas. I na njegovu Klaru i mog Marka, na Maju i Matiju, Tihanu i Kikija, Željca i Marinu, na prostor i vrijeme. Privila sam se k njemu, snažno ga zagrlila i uživala u najnježnijem poljupcu.
„a to je taj?“- našalila sam se
„e pa sretna mu nova godina“-utisnula sam mu još jedan poljubac, a onda smo se pridružili radoznaloj i iznenađenoj ekipi. Popili smo po čašu šampanjca i nastavili slavlje, plesali i zafrkavali se. Netko je pustio moju i njegovu omiljenu pjesmu, prišao mi je i odveo do improviziranog podija. Zagrlio me i naglo nagnuo u jednom trenu:
„znaš, ovo mi je najbolji početak godine do sad“
|