Hitno tražim donatore!
Ovo je jednostavno strašno, ma kaj strašno, prestrašno! Moje slatko malo jedino zakržljalo odurno glupo nesposobno čudo od kompa ne radi kako treba i kad treba. Jučer pokušavam ja otvoriti editor i neće. Mislim si ja, možda opet nešto rade. Odem na neku drugu stranicu, opet ništa. Otvori do pola i štek party. Probam ga ja resetirati i ponovo se spojiti, kad opet ništa. Zbilja trebam novi komp. Molila bih sve one divne ljude koji nas čitaju da ostave priloge kako bih mogla normalno pisati postove, bez živciranja i kljukanja sredstvima za smirenje. Hvala.
Jučer je bio jedan poprilično dosadan dan (sve dok nismo išli doma).
Na predavanju je bilo dosadno, nikako da shvatiš gdje je početak a gdje karaj. S3 je čak pronašla odvaljenu letvicu sa stepenica. Govorili smo o novcu i sad se pitamo zašto se naša valuta zove kuna i lipa. Ovo moram spomenuti (S3 ne ljuti se) - zašto ne bi umjesto 5 kuna i 10 lipa imali 5 sovi i 10 bukvi. Zvuči smiješno, ali zapravo je zbilja dobro pitanje. Poslije napornog i zamarajućeg predavanja otišle smo u kantinu, a tamo repina kao nikad do sad. U 15 minuta nismo stigle doći na red da uzmemo hranu. Zaključak: jedna pauza za uzeti račun, druga pauza uzeti i pojesti. Ili još bolje: povećati obje menze. Srećom trećeg stat dosadnog predavanja nismo imali. S3 i ja smo otišle naručiti knjige - došlo nam je zlo kad smo shvatile da ćemo opet tegliti knjižurine. Samo ovaj put jedna ima 850 strana. Fuj. Tko će sve to pročitati, a kamoli naučiti. Teško je to naše znanje.
Krenule smo na autobus i pravac doma. Našle smo se i sa Drakulom i dobro nasmijale. Prvo nas je htio ubiti jer smo išli na bus koji ide duljim putem. Čar tog putovanja su ležeći policajci - komada 10 (ili možda 12) preko kojih jurimo tako da putnici skaču u vis dobrih 20 cm. Živa ludnica. Cijelim putem smo se smijali, a meni su suze počele teći. Za sve su krive Drakuline izjave. (S3 se sjećaš - Moj tata the majstor, ne, moj tata the konj). Kad smo stigli otpratili smo Drakulu doma, a nas dvije smo još malo šetale po gradu. Sjetila sam se da bih trebala produžiti knjigu u knjižnici pa smo otišle do knjižnice. Dođem tamo i žena mi kaže da je knjiga rezervirana i da je ne mogu produžiti. Kaže da imam 3 dana da je vratim. Super, mogla sam biti tiho, mogla sam je u miru pročitati i poslije platiti zakasninu, ali ne, ja sam morala ići. Sad znam za drugi put.
Još malo pa se polako idem spremati i idem na faks. Samo do 21 sat. Nadam se da ćemo do 23 sata biti doma. Čujemo se uskoro (nadam se - ako ovo čudo ne krepa)
s1
mali update
Danas smo zbilja bile drugacije, pocele smo čitati in časopise. Očito ovaj fakultet jako djeluje na nas. Hoćemo li još postati šminkerice? Osobno, nadam se da nećemo. (nemam dovoljno love za sve one fensi šmensi krpice - težak je studentski život) :)
|