nedjelja...
Došla je opet nedjelja, dan za ljenčarenje. (kako koji put) Kako je lijepo kad cijeli dan ne treba ništa raditi, samo se izležavati i odmarati od subote. No, ima i iznimaka, npr. tko drugi nego ja. Jučer sam imala razgovore u vezi faksa i shvatila sam da se trebam trgnuti i dati taj jedan ispit koji mi fali za uvjet. Sve u svemu, bolje da danas nešto napravim nego da poslije imam problema. Ne bi više o faksu, ne da mi se sad razmišljati o toj ustanovi. Sutra ću imati dovoljno vremena razmišljati kad ću ići prema njoj.
Mogla bi i reći tj. napisati kako nam je jučer bilo vani. Nije bilo kao u petak,(nije bilo grčeva u trbuhu ili suza) jer su se klinci slijevali u birc. Zbilja su bili kao rijeka, nije im bilo kraja. Kad su napokon stali,više mjesta nije ni bilo kao ni zraka tako da smo se odlučili prošetati po gradu. To je bila najbolja ideja te večeri. U gradu nije bilo previše ljudi, očito su svi bili na Crvenoj jabuci. I tako smo sjedili vani i gledali u zvjezdano nebo. Tražili smo Velikog i Malog medvjeda, ali smo ustanovili da nisu na nebu nego u ZOO-u. Onda znate da je bilo još takvih provala. Sve u svemu jedna nadasve zanimljiva večer.
Ovo sunce me privlači. Neću još dugo izdržati unutra. Izgleda da ću otići u šetnju da se maknem dok se mama pakira. Ne želim biti blizu kad počne strka i zbrka. Naime, mama odlazi na maturalac pa onda shvaćate čemu pakiranje. S3, hoćemo napraviti tulum? :p Tjedan dana samoće (dobro neću biti skroz sama, ali veći dio dana budem), kako je to super. Osim onog dijela u kojem se očekuje da kuham. Obično dobivam primjedbe zbog skromnog jelovnika, ali i to će se s vremenom promijeniti. I tako vam je to ljudi moji.
E da, sjećate se onih ''slatkih'' peseka? Od 9 ih je ostalo samo 4. Još malo pa će i oni otići i neću više morati slušati tuljenje sve do slijedeće godine. Jupi!
Sad sam već počela pisati svašta, zato idem ja sad polako van jer ne mogu odoljeti.
Do slijedećeg posta, bye!
s1
|