Ako me pogledneš vo oči...

petak, 14.07.2006.

Moj teatar apsurda

Evo, nisan dugo pisala, al evo me opet....
Dakle,...često razmišljam o tome i nije ugodno kad pomislim da onoga, prema kome je moja ljubav intenzivnija nego osjećaj života i daha - neću više nikad vidit. Mislin, to boli, k vragu! I šta sad triban - reć "idemo dalje, zaboravila san ga, okrećen novu stranicu,..."...ma u kurac, koja nova stranica, koji zaborav, di dalje???!!! Jebote, to su priče za malu dicu! Bilo bi smišno, a i tragično da u jednom djeliću sekunde zaboraviš čovika koji je po svemu bia drukčiji od bilo koga koga znan, čovika koji me naučia zadrhtat, osjećat,...bilo bi tragično odjednom zaboravit čovika kojega san volila iako san znala da mu nisan jedina,...
Al' čekaj,...jel' baš sve mora otić u kurac onda kad s nekin legneš jer ga stvarno voliš više od ičega, a kad si s nekin s kin se jebeš doslovno ono iz puke dosade - onda je sve divno i bajno, a nigdi emocija! Ej, pa to je apsurdno! Ili san ja jedina glupača na svitu koja zna volit, a moderno je uć tek tako u nečiji život i sjebat mu ga do srži, ili se moramo naviknit da je bit života patnja! Volila bi da mi to neko može objasnit... A one priče tipa "svatko, bar jednom u životu naiđe na nesretnu ljubav", to ostavite za neke druge naivčine...Ok, možda to je tako, al' jebote - koji san ja kurac onda na ovom šugavom svitu... Jebote, svi likovi s kojima završin ili mi se svide - ili su mi rođaci, ili su bivši od mojih prija, ili su one-night-standovci, ili su pederi, ili zbog svoje vjere, rase i nacionalnosti onaj presavršeni ne odgovara mojima doma, pa mi se mater svin silama trudi da me odvoji od NJEGA, ili je bolestan, ili pak ima dite.... Dokle tako!!!!???? E sad će se nać onih koji bi mi mogli reć: "Dušo draga, izgled nije najbitnija stvar na svijetu. Kad tad nać ćeš osobu koja te neće privući svojim izgledom, nego velikim srcem!.." Ma, puši kurac, ne triba meni veliko srce,...ako mi triba nešto veliko onda to sigurno nije srce!! A mislin...
I tako mene najviše živcira šta sve te kurvice raširenih nogu imaju likove koji su bolji od kruva,...a da ne zaboravin - varaju ih na svakom kantunu, u svakom portunu! Očito bi se tribala počet kurvat na cajkaškim partyjima i oblizivat se s likovima kojima je kadena oko vrata teža od mene same, a kroz prozor od auta nikad ne proviruju jer im glava ne može proć kroz njega! ako je tako - hvala lipa, al radije bi ostala sama! Možda neman sriće, al' još uvik iman morala!
A kad bolje razmislin, očito je život ruski rulet - pobjeđuješ samo ako igraš mudro i pohlepno, ili si magistar varanja!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Toše Proeski
    &
    "Proeska"

Linkovi

  • NE VJERUJ KAD KAŽU DA ME ZNAJU,
    KAD TI ČASNU RIJEČ
    BEZ MALO ČASTI DAJU...

  • ZATO NE VOLIM KAD MIRIŠE RUZMARIN,
    ZATO NIKADA BELU BOJU NE NOSIM
    I NIKOME VIŠE I NE KUMUJEM
    I UMIREM SAMO DA ZA TOBOM NE TUGUJEM...


    Dean Dvornik - Samo za nju:

    Večeras stihovi teku, kao kiša padaju,
    večeras stihovi peku, kroz tamu donose nju...
    u kratkom uzdahu snova opet ću je ljubiti,
    sa prvim drhtajem zore opet je izgubiti...


    Samo za nju, samo za nju,
    za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
    Samo za nju, samo za nju,
    i pred gospoda stao, samo ona da je tu,
    da je tu, da je tu...

    Tamo gdje nebo dira usnulo more prstima,
    gdje vječno glazba svira, po nju ću krenut` ja...


    Samo za nju, samo za nju,
    za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
    samo za nju, samo za nju...

    Samo za nju, samo za nju,
    za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
    samo za nju, samo za nju,
    i pred gospoda stao, samo ona da je tu...


    TONY CETINSKI: 23.prosinac

    Sad jos osjećam miris tvog tijela,
    u našem krevetu leži po svud
    i neispijena šalica kave
    stalno podsjeća nemam kud.

    Nova zora polako sad sviće,
    ali tebi to svejedno je
    i nema veze sto pjevaju ptice
    jer to gore sad ne čuje se.

    Samo ostaje nada da vrijeme
    sad liječi sve rane i da Bog
    će mi dati sad snage preživjet te dane.

    Ne znam što sad da radim sa
    sobom, nosim neizbrisivi trag,
    nikad više tvoj šapat na uhu,
    otvaram prozor zagušljiv je zrak.

    Brzo oblačim kaput na sebe,
    žurno izlazim na ulicu,
    baš je dobro što kiša rominja,
    to nisu suze na mom licu.