Ako me pogledneš vo oči...

petak, 16.06.2006.

Čuješ li - Toše Proeski

Čuješ li,noću kad se svjetla ugase
Ovu bol,srce kao da ne diše
Spavaj moja ljubavi,samo ne zaboravi
Ja ću da te volim zauvijek

Čuješ li i riječi koje ne izgovorim
Činim sve samo da te ne probudim
Oduvijek i nikad tvoj
Vrijedilo je živjeti za to

Ref.
DA USNE TVOJE POLJUBIM
I NJEŽNO DA TE ZAGRLIM
DA TI PRIZNAM LJUBAVI
DA SI MOJE SVE

I GDJE DA NAĐEM SRCU LIJEK
KAD VOLJEĆU TE ZAUVIJEK
KAD NIJEDNO SJEĆANJE
NEMAM BEZ TEBE

Čuješ li i riječi koje ne izgovorim
Činim sve samo da te ne probudim
Oduvijek i nikad tvoj
Vrijedilo je živjeti za to

Ref.
DA USNE TVOJE POLJUBIM...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

  lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Toše Proeski
    &
    "Proeska"

Linkovi

  • NE VJERUJ KAD KAŽU DA ME ZNAJU,
    KAD TI ČASNU RIJEČ
    BEZ MALO ČASTI DAJU...

  • ZATO NE VOLIM KAD MIRIŠE RUZMARIN,
    ZATO NIKADA BELU BOJU NE NOSIM
    I NIKOME VIŠE I NE KUMUJEM
    I UMIREM SAMO DA ZA TOBOM NE TUGUJEM...


    Dean Dvornik - Samo za nju:

    Večeras stihovi teku, kao kiša padaju,
    večeras stihovi peku, kroz tamu donose nju...
    u kratkom uzdahu snova opet ću je ljubiti,
    sa prvim drhtajem zore opet je izgubiti...


    Samo za nju, samo za nju,
    za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
    Samo za nju, samo za nju,
    i pred gospoda stao, samo ona da je tu,
    da je tu, da je tu...

    Tamo gdje nebo dira usnulo more prstima,
    gdje vječno glazba svira, po nju ću krenut` ja...


    Samo za nju, samo za nju,
    za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
    samo za nju, samo za nju...

    Samo za nju, samo za nju,
    za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
    samo za nju, samo za nju,
    i pred gospoda stao, samo ona da je tu...


    TONY CETINSKI: 23.prosinac

    Sad jos osjećam miris tvog tijela,
    u našem krevetu leži po svud
    i neispijena šalica kave
    stalno podsjeća nemam kud.

    Nova zora polako sad sviće,
    ali tebi to svejedno je
    i nema veze sto pjevaju ptice
    jer to gore sad ne čuje se.

    Samo ostaje nada da vrijeme
    sad liječi sve rane i da Bog
    će mi dati sad snage preživjet te dane.

    Ne znam što sad da radim sa
    sobom, nosim neizbrisivi trag,
    nikad više tvoj šapat na uhu,
    otvaram prozor zagušljiv je zrak.

    Brzo oblačim kaput na sebe,
    žurno izlazim na ulicu,
    baš je dobro što kiša rominja,
    to nisu suze na mom licu.