Bandićevih 70
srijeda, 13.06.2007. u 15:55
|
Zakoračih u zagrebačku 6-icu i odjednom shvatih koliko mi fali (njujorška) podzemna. Samo zbog jedne jedine stvarčice zagrabio bi u dva, tri državna proračuna i preselio ove Bandićeve niskopodne tramvaje pod zemlju (kad su već dogurali tako nisko do poda). Nema onog čekanja na suncu, a kada se napokon u jednom znoju i dočeka taj tramvaj opet čekanje, ali ovog puta u tramvaju. U podzemnoj nema automobila koji voze po tračnicama. Tamo malo čekanja u podzemlju uvijek rezultira zadovoljstvom jer vlak u trku dođe i u trku ode i što je najvažnije odbaci od točke A do točke B u realnom vremenu. Ali ne, glavno da je zagrebački poglavica poslagao 70 tramvaja u nizu kako bi njegov ego porastao za koji milimetar, a da sam nije ni prstom mrdnuo. Samo je odlučio da ćemo mi to platiti iz svojih džepova. A da ne govorim kako je interijer tih novih tramvaja katastrofalan, stolci su poslagani neplanski, ne ključnim mjestima rukohvata nedostaje i tako. Umjesto toga raspravljalo se o krucijalnom pitanju jeli namjerno ili slučajno prednji i stražni dio vagona oblikovan u veliko slovo U. Iako to čudo izvana izgleda prostrano i privlači poglede japanskih turista na Trgu, za nekog rush houra shvatit ćete što sam mislio pod loše isplaniranim interijerom. Zato kada bi se ti niskopodni poslali u podzemlje em bi išli bez zastoja, em bi bilo automatski dvije trake više za automobile u nadzemlju, a možda i mjesta za bicikliste avanturiste, koji svakodnevno riskiraju glavu vozeći se po ovom gradu. Koštalo bi nešto kuna, ali ni približno poput Bandićevog projekta sjeverne tangente koji bi izbušio i nagrdio cijelu Medvednicu sa tunelima, vijaduktima i inim čudesima. Ma sve mi je manje drag taj Badnić. Zapravo nikad mi nije bio drag. Samouvjeren je i prepotentan, a nema neke temelje za to. Tada to baš i nije neki plus. Zato sam ja na pola puta odustao, izašao van i nastavio par kilometara dalje najboljim gradskim prijevozom na kojem mogu zahvaliti trenju, gravitaciji i dobrim tenisicama. |