ponedjeljak, 28.10.2013.

I as I, not as we.

To što te volim… ne znači da ne postojim izvan nas.

Ja imam svoj svijet. Svijet koji nikad nećeš upoznati. Svijet u koji te ne mogu pustiti da uđeš. Nije da ne želim. Ne mogu. Svoje misli, svoje snove i strahove uvijek ću podijeliti s tobom. Ali postoji nešto iznad toga. Nešto što ne mogu podijeliti s tobom. Nešto što katkad ni sama ne mogu dokučiti. Ne mogu te povesti na svoja lutanja. Ona su samo moja. Sama ih moram doživjeti, sama moram razriješiti zagonetke života koje me na tim lutanjima snađu. U tom svijetu ne postojiš ti. Ne postoji nitko drugi. Postojim samo ja. Tamo sam i gospodarica i sluškinja, i kraljica i podanica. To je nešto samo moje. Moje putovanje i moj cilj. Ne brini, ništa u tom svijetu neće promijeniti moju ljubav prema tebi. Jer ljubav nadvisuje i moj i ovaj svijet. A volim te neopisivo, to znaš.

Iako… to što te volim… ne znači da ne postojim izvan nas.



Alanis Morissette - Not As We

srijeda, 16.10.2013.

Radost u bojama jeseni.

Dok ovo pišem, kišne mi kapi lupaju po prozorima. Jesen. Tako tmurna, a toliko je volim. Zašto toliko volim jesen? Jednostavno je. Zbog novih početaka. Kako počinje nova godina na faksu, imam osjećaj da sve mogu početi ispočetka. Možda ću ove godine steći nove prijatelje. Možda ću se potruditi da više viđam stare prijatelje. Možda ću bolje organizirati vrijeme za učenje. Možda ću se više posvetiti stvarima koje me uveseljavaju, kao što su pisanje, sviranje ili nešto drugo. Možda ću biti zadovoljnija sobom. A možda neću? Možda neću ostvariti ništa od ovoga. A možda ću ostvariti sve, pa čak i više. Sve mogućnosti su otvorene. Zato toliko volim jesen.

Još jedan razlog zašto volim jesen? Pa pogledajte samo te boje.