utorak, 19.03.2013.

Stravična nesreća u Zagrebu - vlak naletio na automobil (link)

Osjetio se tup udarac, a nakon njega usporavanje. Vlak je stao. "Nešto smo udarili", prokomentirala je frendica. Cura koja je sjedila preko puta pogledala je kroz prozor, a zatim ispustila prestrašen uzvik, pokrila usta rukom i skrenula pogled. Upitno sam je pogledala. "Čovjek leži", rekla je.
A onda je nastala strka. Ljudi su trčali, zavijale su sirene, svako malo su se čuli komentari:"Auto je smrskan", "Živ je, pomaknuo je prste", "Izvukli su još jednog"... Sjedila sam nepomično i pokušavala shvatiti što se upravo dogodilo. Pokušavala sam shvatiti kako se jedno mirno putovanje vlakom pretvorilo u noćnu moru.
Kroz prozor sam vidjela vozača kako daje izjavu policiji. Mahao je rukama, držao se za glavu, vidjelo se kako je uznemiren. Pomislila sam koliko je to bio stravičan trenutak za njega - vidio je auto, gledao kako ga vuče po pruzi dok su ljudi unutra, gledao... a nije mogao ništa, nije mogao zaustaviti vlak, nije to mogao spriječiti. Nije mogao spriječiti da dva života budu prerano završena.

R.I.P.



Kako da sklopim oči kad znam da noćas netko kao ja sklapa ih zauvijek?

Replica - Zauvijek