srijeda, 28.12.2011.
Don't tell me it's not worth fighting for. I can't help it, there's nothing I want more.
Iz okvira za slike koji stoji na pisaćem stolu gleda me dječak plave kose i plavih očiju - njegova slika kad je bio mali. Dok spavam, grlim njegov šal i osjećam njegov miris. S lančića mi visi njegov privjesak - potkovica, ali ne kao znak sreće, već kao znak ljubavi. Zašto mi toliko znače te materijalne, opipljive stvari? Valjda zato što mi pomažu da shvatim da sve ovo nije samo lijepi san, da je stvarnost koju živim i osjećam, da je on zaista tu i da će biti tu kad god ga zatrebam. Zašto je tako teško pojmiti ostvarenje sna? Svaki se put iznova začudim osmijehu na svom licu, začudim se osjećaju da lebdim, potrebi da skačem s oblaka na oblak i vičem ljudima da vjeruju u ljubav, da će ona doći, ostaviti ih zatečenima i promijeniti sve što su ikad mislili da znaju o životu. Možda jesam balavica od 18 godina, ali ovako nešto se doživljava jednom u životu, u to sam sigurna. I što sad? Uživati u stisku njegove ruke i ostvarivati snove znajući da je netko uvijek tu da te bodri i podržava. To je čarolija, ništa drugo.
And no other could give more love.
There's nowhere, unless you're there.
All the time, all the way.
Bryan Adams - (Everything I Do) I Do It For You
Od srca vam želim blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu! :)
