subota, 12.03.2011.

Never leave me and don't deceive me. I'll keep on crawling, my friend.

Izašla sam iz knjižnice spremajući knjige u torbu. Budući da je sudbina sklona igranju igrica, ovaj se put odlučila poigrati sa mnom. Lako sam prepoznala osobu kojoj sam išla ususret. Njegovo je lice ukrasio onaj njegov neodoljivi osmijeh kad me vidio. "Voliš čitati?" Započeo je tu temu gledajući kako spremam knjige u torbu. Odgovorila sam potvrdno dok smo hodali istim pravcem. Počeli smo razgovarati o nebitnim stvarima. Pričamo. Gluposti. Pogledi. Smijeh. I shvatim - sve je kao prije. On i ja, naš prijateljski, a opet čudan odnos. I osjećam da pripadam. U svaku riječ, pogled i osmijeh. Uz njega. I nije me briga. Samo želim biti tu, u tom trenutku. I svijet nestaje.

On je moj prijatelj. I na taj ga način želim voljeti.