utorak, 05.10.2010.

Stare rane opet peku. Moje bitke dalje teku. Dušo, ti nemaš ništa s tim.

Plač olakšanja. Bol koja klizi niz obraze. Suze koje oslobađaju dušu od nepotrebne tuge. Tvoja slika sada je samo sjena nekadašnjih jakih osjećaja. Ali još uvijek pogled tih tamnih očiju izaziva neku čežnju u meni. Suze je zamijenio smijeh. Prijatelji. Oni su tu. Oni će uvijek biti tu. Njihova ljubav je stvarna i neprolazna. A ti? Ti si samo prolaznik. Ili možda nisi? Dokaži da nisi. Znaš da ću te pokušati zadržati. Ne zbog tebe. Zbog sebe. Jednostavno to želim. Želim zaustaviti vrijeme. Želim ovo bezbrižno doba, snove, djetinjstvo.

Ja nisam kao ti, ja se bojim odrasti.