subota, 11.09.2010.

Silence, never thought you hurt so bad.

Nedostajat će mi ljeto. Posebno ovo ljeto. Ne zbog neke velike i bitne stvari koja mi se dogodila, već zbog sunca, smijeha i malih stvari koje su me svakodnevno uveseljavale. Ljeto 2010., uvijek ću te se rado sjećati. <3

U školi je sve ostalo isto. Kao da se ta dva i pol mjeseca pauze nisu ni dogodila. One koje su bile tu za mene kad sam ih trebala još uvijek su tu. Ona koja bi nas uvijek otpilila zbog dečka još uvijek to radi. Dečki iz razreda još uvijek valjaju glupe fore kojima se ne možemo ne smijati. Napirlitane flundre još uvijek dobivaju sve što žele čim zatrepću okicama. On još uvijek izaziva leptiriće u trbuhu kad ga vidim. A On je osoba o kojoj dugo nisam pisala. Ne, nisam očekivala te leptiriće.

A ja? Jesam li ja ostala ista? Trenutno sam izgubljena u nekim osjećajima. Trenutno još tražim odgovore.