petak, 02.07.2010.

Sometimes I wish I could save you.

Visiim na fejsu i zlo mi je. Zlo mi je od onih izjava ljubavi i pusa koje joj šalje. Zašt ja to moram gledat? Šalji joj u inbox!!
No da... Htjela sam vam zahvalit svima na savjetima vezanim za prošli post. Puno mi znači. Hvala!
Sve što mogu sad je biti mu prijateljica. Pretvarati se da me ne boli to što je s njom. Da me ne boli gledati ih kako se šeću gradom držeći za ruke. I te poruke na fejsu. Pretvarati se, da. Ne boli me.
Ne mogu biti ona. I ne želim. Možda bi nekome na mome mjestu dosadilo biti rame za plakanje dok za nju čuva osmijehe. Ali ja nikad neću podcijeniti dragocjenost prijateljstva. I uvijek ću biti tu. Čak i kad ona ne bude.



Pričali smo nešt o njegovim bivšima. Kao s kim je sve bio. Nabraja on, a ja izvalim:"S kim ti nisi bio?!" Onda se kao naljutio na mene. Idemo doma, pada kiša, a samo on ima kišobran. On:"Znaš, ja idem samo pola puta s tobom. Iš'o bi cijelim putem, al neću jer se ljutim." Ja:"A oprosti, nisam tak mislila." Lice mu je još uvijek bilo ozbiljno. Ja:"A daj, nemoj se ljutit..." I pogledam ga onim tužnim pogledom. On:"A ne ljutim se, šta ti je?!" I pokloni mi onaj svoj neodoljivi osmijeh.

Znaš li koliko mi znače ti trenuci s tobom? <3



If you fall, stumble down,
I'll pick you up off the ground.
If you lose faith in you,
I'll give you strength to pull through.
Tell me you won't give up cause I'll be waiting if you fall.
You know I'll be there for you.