nedjelja, 14.03.2010.

Can't stop thinking about you.

Opet si mi u mislima. Na tren se rastužim što nisi tu, kraj mene. Ali sjetim se da ćeš već sutra biti. I izmamiš mi osmijeh na lice. Opet. Po tko zna koji put. Tako lako.
Hvala ti. Hvala što si tu kad god te trebam. Hvala na leptirićima u trbuhu. Hvala na svakom osmijehu koji si mi izmamio na lice. Hvala što me ne puštaš da padnem. Hvala ti što si dio mog života. I hvala što mi dopušataš da budem dio tvog života. <3



It feels so good to be in love.

nedjelja, 07.03.2010.

Crawling.

Neke rane nikad ne zacijele.
Ti si jedna od takvih rana.

Ne, ne mogu te zaboraviti. Koliko se god trudila. Možda me ne bi trebalo biti briga. Ali boli me.
Možda stvarno nisi ni po čemu poseban. Ali meni si bio. Bio si moj prvi poljubac. Prvi koji me nazvao svojom curom. Možda mi je to previše značilo.
Ne, ne želim biti s tobom. Nastavila sam dalje. Ali ne mogu te ostaviti u prošlosti. Ne želim. Značiš mi. Ne znam zašto i na koji način, ali stalo mi je.

Samo odlazak na kavu i normalan razgovor. Zar previše tražim?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.