subota, 20.02.2010.
Why does it rain, rain, rain down on Utopia? Why does it have to kill the ideal of who we are?
Sjediš sam. Ruke na koljenima. Slušalice u ušima. I tup, prazan, hladan pogled u očima. Promatram te. I smiješim se u sebi. Ne zbog toga što si tužan. Nikad te nisam htjela vidjeti tužnog. Nego zato jer isto to napravim ja kad poludim. Isto se tako maknem od svih, isto nabijem slušalice u uši i imam isti prokleti pogled. Mi smo dva različita svijeta. Po čemu smo onda toliko slični?
Izgubljeni prijatelju... Tko si zapravo?
