subota, 14.11.2009.
Isn't it ironic... don't you think?
Bol se pretvorila u sažaljenje. Prečudno. Ne boli. Samo mi je žao. Nisam mislila da će se to dogodit. Prvo jutro da se nisam probudila misleći na njega. Shvatila sam da nije nezamjenjiv. Znam, dugo mi je trebalo. Ali nije u tome stvar... Stalo mi je do njega. Jako. Ali... Ne na onaj način. Barem ne više onako intenzivno. Zbunjena sam. Možda je ovo samo jedna hladna faza. Možda ću već sutra opet maštati o njemu. A možda stvarno nastavljam dalje?
Toliko jako želiš nešto. Zaboraviti osobu koja ti je slomila srce. I onda... Kad osjetiš da osjećaji blijede... Nisi više siguran želiš li to.
It's a free ride when you've already paid
It's the good advice that you just didn't take
Who would've thought... it figures
U zadnje vrijeme sam napravila neke stvari za koje sam mislila da nikad neću imati hrabrosti .A neke stvari koje bi me nekad lako rasplakale, sad me nasmijavaju. Oujea. Sad sam ponosna na sebe. :)
