srijeda, 03.10.2007.

I want you to need me....like I need you

Koji dan! U školi je bila ludnica! Al ajmo ispočetka! Dakle, došla ja do škole i kako se obično skoro cijeli moj razred okupi oko jedne od onih klupica pred školom, tako je bilo i danas. Došla ja k njima i stajala je tamo s njima i kak to inače ide, a onda je prošao ON!!!! Gledala sam ga i čudila se jer se još uvijek ne mogu naviknut na tu njegovu novu frizuru koja mu btw. baš i ne stoji, al ajd dobro. On mene, naravno, nije primijetio. Ajd ostavit ću to za kraj, prvo da napišem šta je sve bilo u školi. Prva dva sata smo imali povijest. Profesor je zakon tak da je pod povijesti uvijek zanimljivo iako obično pričamo o stvarima koje nemaju veze s gradivom. Tako smo ovaj put nekako došli na temu toga je li Bog stvorio svijet i ja sam tvrdila da je tako, a pametna gospođica Martina se našla pitat ako je Bog stvorio svijet, tko je stvorio Boga i ja sam joj lijepo rekla da je Bog nestvoreni stvoritelj. Gospođica, naravno, nije bila zadovoljna odgovorom, a ide na vjeronauk, kučka dvolična!! Treći sat smo imali vjeronauk. Profesor je pričo o čovjekovoj najvećoj potrebi, ljubavi, kako čovjek ima potrebu voljeti i biti voljen i to me samo još više deprimiralo jer gad u kojeg sam zaljubljena, mene ne šljivi ni pol posto! Tonka je pod vjeronaukom žderala nekakve štapiće pa sam ju ja tražila da da i meni. I dala mi je, a kad sam ju pitala s čim je to punjeno (bila je nekakva čokolada il tak nešt), Ona mi onak bijesno odvrati:"S govnima!" Ajd dobro. E da, na početku sata su nas Tea i Ivana istjerale iz klupe da bi mogle sjedit bliže ploči i ulizivat se profesoru! Pod velikim odmorom smo se Tonka i ja nešt zakačile pa se naljutila na mene, ma dobro, brzo ju je prošlo, al svejedno, ne kužim, ŠTA JE SVIMA DANAS? Maji sam se žalila kak sam ga vidjela ( dečka s predivnim osmijehom ) i kak se ne mogu naviknut na tu njegovu novu zurku, a ona je bila dobra i lijepo me saslušala iako sam ja i previše dramatizirala, al dobro. BAREM NETKO NORMALAN! Pozdrav Maji! Četvrti i peti sat smo imali njegu i da, dobila sam jedinicu iz testa. Starci će me ubit! U razredu su se svi čudili, valjda su mislili da sam ja neka štreberica, al dobro, sestra Ana je bila milostiva i rekla je da je ovo bio samo probni test i da ocjene ne idu u imenik! Koje sam ja sreće! Nakon što smo pregledali testove, išli smo učit nešt novo i sestra Ana nam je rekla da pročitamo nešto u knjizi. JA SAM STALNO ČITALA JEDNU TE ISTU REČENICU jer se uopće nisam mogla skoncetrirat na ono što piše! A šta mislite što mi je bilo u mislima? Ili bolje da pitam tko? Poludjet ću ovako! Ne učim, ne pišem zadaće, ne radim ništ pametno samo zato što ne mogu prestati misliti na njega! A on zapravo uopće nije nešt posebno, mislim, meni je poseban, al kak da vam to objasnim? Ja nisam cura koja čeka princa na bijelom konju, ja zapažam sitnice. Svaki, pa i najmanji znak pažnje meni je bitan! Tog dečka s predivnim osmijehom upoznala sam preko ljeta i nije mi dugo trebalo da se zaljubim u njega, a on mene uopće ne doživljava! otkad je škola počela, uopće nismo pričali. Ja njega vidim tak kod škole, ali on se na mene ne obazire. Tko zna? Možda me zaboravio. Kad bih bar našla neki način da mu se približim, da provjerim kakvo je njegovo mišljenje o meni, da razgovaram s njim, bilo što! Baš me zanima što bi rekao kad bi znao što osjećam prema njemu, koliko vremena provodim misleći na njega i koliko sam suza isplakala zbog njega!