ponedjeljak ujutro
Od koliko smo sukoba stvoreni, koliko putova prođemo u našem životu, znamo li gdje trebamo ići kada dođemo do kraja puta? Imam ti toliko toga za reći, sve se lomi pod mojim jezikom, a ja tražim izgovore.Nema razloga da se osjećaš onako kako se osjećaš, to su samo kemijske reakcije tvojeg tijela, slušaj svoj um – on će ti ukazati istinu, istaknuti ju najjasnije što je moguće. Shvati svoj put na kojem jesi, tamo ćeš naći razloga. Za mene nema kraja, za mene nema početka. Sve se nekako talasa i razdvaja na sitne dijelove. Uskoro više neće biti i mene.
Tražim priče duboko u sebi, ali ne mogu izaći vani, barem ne još. Pokušavam ti to objasniti, pjevam ti te stvari, tako milo, tako tiho, u tvoje uši. Želim da razaznaš onu pravu ja, da ju iskopaš ispod toliko neotkrivenih uglova i tajnih zavoja. Znaš li gdje se nalazim kad se najmanje nadaš? Pjevam ti neke nepoznate pjesme, šuštim ti neke poluistine. Nema me zapravo, tamo gdje bih možda trebala biti. Znam da ćeš shvatiti.
Zrake sunce koje hvatamo, pružamo svoje ruke prema nebesima i tamo ih visimo o zvijezde koje se samo okreću oko nas. Imam ti toliko tajni za ispričati, nadam se da ćeš uspjeti svaku uhvatiti i sakriti ju, negdje duboko duboko u sebi. Ja sam tvoja najveća tajna, to znam.
23.10.2023. (ponedjeljak, 12:02)